Sveta Ana i Sveti Joakim
Mariini roditelji, preci Isusovi · 1. st. pr. Kr.
Blagdan: 26. srpnja
Čekali su dvadeset godina.
Primili su više nego što su molili.
Za one koji još čekaju.
Čekali su. Bog ih je čuo.
Ana i Joakim nisu bili sveci po čudesima. Bili su supružnici koji su dvadeset godina čekali dijete i nisu ga imali u kulturi gdje je neplodnost bila javna sramota.
Joakim je otišao u pustinju. Ana je ostala sama. Oboje su molili. I primili su ne samo dijete, nego Mariju. Više nego što su mogli zamisliti.
Njima se obraćaju oni koji čekaju dijete, bračni parovi koji nose zajednički teret, roditelji, bake i djedovi koji mole za svoje i svi koji znaju što je čekati Boga bez odgovora.
Kada mu se obraćaju
Odaberi nakanu i stupi u molitvu.
Život sveca
O Ani i Joakimu nemamo povijesnih izvora njihova su imena i priča sačuvani jedino u Protoevanđelju Jakovljevu, apokrifnom tekstu iz 2. stoljeća koji je ušao u kršćansku predaju i oblikovao pobožnost stoljećima. Tradicija ih smješta u Jeruzalem ili Galileju, u pobožnu židovsku obitelj. Ana (hebr. Ḥannah, 'milost') i Joakim (hebr. Yehoyaqim, 'Bog će podignuti') bili su, prema predaji, pobožni supružnici, ljudi od molitve i posta.
Prema Protoevanđelju, Ana i Joakim su bili neplodni dvadeset godina. U izraelskoj kulturi toga doba neplodnost se tumačila kao Božja kazna, a time i javna sramota. Joakim je jednom otišao prinijeti žrtvu u Hram, ali ga je svećenik vratio: nije imao prava prinositi dar jer nema potomaka. Potresen, Joakim je otišao u pustinju četrdeset dana i noći u post i molitvu. Ana je ostala kod kuće, sama s tugom i sramotom.
Anđeo se ukazao Ani dok je plakala u svom vrtu: 'Ana, Ana, Gospodin je čuo tvoju molitvu. Začet ćeš i rodit ćeš, i govorit će se o tvome djetetu po svem svijetu.' Isti je anđeo otišao i k Joakimu u pustinju s istom porukom. Oboje su odjurili prema Jeruzalemu i sreli se na Zlatnim Vratima. Taj susret, zagrljaj Ane i Joakima, postao je jedan od najslavljenijih prizora kršćanske ikonografije, simbol Božjeg odgovora na molitvu i tjeskobno čekanje.
Rodila im se kći Marija. Ana i Joakim ispunili su zavjet: kada je Marija imala tri godine, doveli su je u Hram u Jeruzalemu i posvetili je Bogu. Tradicija kaže da je Marija ostala u Hramu, odgojena u zajednici žena koje su služile u svetištu. Ana i Joakim su, prema apokrifnim tekstovima, umrli mirnom smrću, ne dočekavši Navještenje ni Kristovo rođenje. Ali njihov je dar ostao: dali su Crkvi Majku Isusovu.
Štovanje Ane i Joakima raslo je kroz vjekove. Ana ima staro štovanje na Istoku: njezin blagdan slavi se od 6. stoljeća, a na Zapadu od 8. st. Joakim je na latinskom Zapadu dulje čekao: uvršten je u Rimski kalendar tek 1913., a zajednički blagdan s Anom 26. srpnja ustanovljen je reformom 1969. Bazilika Sainte-Anne d'Auray u Bretanji, gdje se Ana prikazala 1624., jedno je od najposjećenijih hodočasničkih mjesta Europe.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Bretanja, Francuska, od 1625.
Čudesa kod Svetišta Sainte-Anne d'Auray, Bretanja
Godine 1624. Josipu Nicolazicu, seljaku u Bretanji, prikazala se sveta Ana i otkrila mjesto zakopane stare kiparske figure. Na tom je mjestu nicalo svetište koje je postalo jedno od najvećih hodočasničkih mjesta Europe. Od 1625. do danas zabilježena su brojna ozdravljenja od sljepoće, paralize, teških bolesti koja su ispitivale crkvene komisije. Svetište prima oko 800.000 hodočasnika godišnje.
Jeruzalem, od 5. st.
Ozdravljenja u Crkvi sv. Ane u Jeruzalemu
Crkva sv. Ane u Jeruzalemu, podignuta na mjestu tradicijom označenom kao rodni dom Marijinih roditelja, jedno je od najbolje sačuvanih ranog kršćanskih svetišta u Svetoj Zemlji. Od 5. stoljeća hodočasnici su ondje tražili zagovor sv. Ane, osobito parovi koji čekaju dijete i majke s bolesnom djecom. Križ arima su bilježeni izvještaji o ozdravljenjima i ispunjenim molitvama. Crkva je danas u vlasništvu Bijele Preobrazbene Otaca i ostaje aktivno hodočasničko mjesto.
Quebec, Kanada, 1658.
Ozdravljenje Louis Guimonta — Sainte-Anne-de-Beaupré
Godine 1658. hromi zidar Louis Guimont, koji je patio od teške bolesti zglobova, položio je tri kamena u temelje kapele posvećene sv. Ani u Beaupréu. Prema zapisima, bio je izliječen na licu mjesta. Ovaj događaj označio je početak svetišta Sainte-Anne-de-Beaupré, koje je danas jedno od najvećih hodočasničkih mjesta u Sjevernoj Americi s više od milijun hodočasnika godišnje. Crkva čuva desnu podlakticu sv. Ane, relikviju darovanu od pape Klementa VII.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- roditelji
- bake i djedovi
- bračni parovi
- neplodne žene
- trudnice
- Kanada (sveta Ana)
- Bretanja (sveta Ana)
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Sainte-Anne d'Auray, Bretanja mjesto Anina ukazanja 1624., hodočasničko središte
- Sainte-Anne-de-Beaupré, Quebec najposjećenije hodočasničko mjesto u Kanadi
- Crkva Svete Ane, Jeruzalem iznad tradicijskog mjesta njezina doma uz Ovčja Vrata
Moliti sa svetom Ana i Sveti Joakim
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Sainte-Anne d'Auray, Bretanja
- Sainte-Anne d'Auray, Bretanja, Francuska — mjesto Anina ukazanja seljaku Josipu Nicolazicu 1624.; danas jedno od najvećih hodočasničkih mjesta Europe s 800.000 posjetitelja godišnje.
- Sainte-Anne-de-Beaupré, Quebec, Kanada — najposjećenije hodočasničko mjesto u Kanadi, s tisućama svjedočanstava ozdravljenja od 17. st.
- Crkva Svete Ane, Jeruzalem — izgrađena nad tradicijskim mjestom njezina doma; jedna od najljepše sačuvanih crkava iz križarskog razdoblja.
Ana i Joakim nisu cilj.
Oni su svjedoci.
Bog im je dao više nego što su zamislili. I uputio ih na Sina.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Od ploda trsa čovjek ne vidi stabla, ali bez stabla nema ploda."
O Marijinim roditeljima