Vjerna u neizvjesnosti.
Postojana u patnji.
Otvorena Bogu u svemu.
Marija nije božanstvo i ne stoji uz Boga kao jednaka. Ona je stvorenje, žena od krvi i mesa, koju je Bog izabrao za majku svoga Sina.
Zato zauzima jedinstveno mjesto među svima koje Crkva časti. Nije samo jedna od svetaca, jer nijedan svetac nije nosio Boga pod srcem. Ali nije ni dio Božanstva, jer klanjanje pripada samo Bogu.
Marija je most, ne cilj. Put k Bogu, ne zamjena za Boga.
01
Bezgrešno začeće
Rođena je bez ljage istočnoga grijeha, pripravljena od početka za svoje poslanje.
02
Majka Božja
Rodila je Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka. Zato je Bogorodica.
03
Vazda Djevica
Ostala je djevica prije, tijekom i nakon poroda, u potpunosti predana Bogu.
04
Uznesenje na nebo
Na kraju zemaljskog života tijelom i dušom uzeta je u nebesku slavu.
Mariji se ljudi utječu u svemu što nose. Jer u njezinu životu vidimo vjernost u neizvjesnosti, postojanost u patnji i otvorenost Bogu u svemu.
Zato joj se možeš obratiti sa svime, bez iznimke. Nema nakane koja je premalena ni brige koja je prevelika.
Marija prima ono što joj povjerimo. I ne zadržava. Nosi to pred Boga vjerno, tiho, majčinski. Tko joj dolazi, ne ostaje sam.
Marija je živjela u Nazaretu, u jednostavnom i vjerničkom okruženju, oblikovana vjerom Izraela i nadom u dolazak Mesije. Njezin život izvana nije bio izvanredan, ali je iznutra bio potpuno otvoren Bogu.
Kada joj dolazi anđeo Gabriel i naviješta da će roditi Sina Božjega (usp. Lk 1,26), njezin se život mijenja. Osjeća strah i pita, jer ne razumije sve što joj se govori. Ipak, ne zatvara se. U povjerenju izgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ (Lk 1,38)
Tim „da“ započinje put koji neće biti lagan ni jasan, ali će biti vođen Bogom. Nosi Isusa pod srcem i odlazi Elizabeti, gdje njezina vjera postaje radost i zahvalnost.
U Betlehemu ga rađa u siromaštvu, bez sigurnosti i bez mjesta koje bi mogla nazvati svojim. Prima ga, nosi i čuva, a ono što ne razumije ne odbacuje nego pohranjuje u svome srcu (usp. Lk 2,19).
Vrlo brzo mora bježati u Egipat. Postaje majka koja štiti dijete u neizvjesnosti, bez sigurnosti i bez odgovora na sva pitanja. Njezin put nije put kontrole, nego povjerenja.
Godine u Nazaretu prolaze tiho. Marija živi svakodnevicu koja nije izvanredna, ali je vjerna. Kada izgubi Isusa u hramu, traži ga, ne razumije njegove riječi, ali ostaje uz Boga i ne zatvara srce.
Na svadbi u Kani pojavljuje se diskretno, ali odlučno. Ona vidi potrebu prije drugih i upućuje na svoga Sina riječima: „Što god vam rekne, učinite.“ (Iv 2,5) Njezin put dolazi do vrhunca pod križem.
Marija stoji ondje gdje mnogi ne mogu stajati. Ne bježi, ne zatvara se, ne odustaje. Ostaje. Gleda smrt svoga Sina (usp. Iv 19,25) i u toj boli prima novo poslanje postaje Majka svih ljudi.
Nakon uskrsnuća ostaje s učenicima u molitvi (usp. Dj 1,14). Nije u središtu, ali je tu. Njezin život nije bio spektakularan izvana. Ali je bio potpuno predan Bogu.
1. siječnja
Sveta Marija Bogorodica
11. veljače
Gospa Lurdska
25. ožujka
Navještenje Gospodinovo
13. svibnja
Gospa Fatimska
31. svibnja
Pohođenje Blažene Djevice Marije
16. srpnja
Gospa Karmelska
5. kolovoza
Gospa Snježna
15. kolovoza
Uznesenje Blažene Djevice Marije
22. kolovoza
Kraljica Marija
8. rujna
Rođenje Blažene Djevice Marije
15. rujna
Gospa Žalosna
7. listopada
Gospa Ružarska
21. studenoga
Prikazanje Blažene Djevice Marije
8. prosinca
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
12. prosinca
Gospa Guadalupska
Svaki od navedenih događaja Crkva je službeno ispitala i potvrdila.
Lourdes, od 1858.
Otkako se 1858. Gospa u osamnaest navrata ukazala sv. Bernardeti Soubirous u masabielskoj špilji, izvor koji je tom prilikom potekao postao je odredište milijuna hodočasnika. Od više od 30.000 prijavljenih ozdravljenja, neovisni Lurdski liječnički ured (Bureau des Constatations Médicales), osnovan 1883., i međunarodni povjerenstva liječnika različitih vjeroispovijesti podvrgavaju svaki slučaj strogom postupku: bolest mora biti organska i neizlječiva prema tadašnjoj medicini, ozdravljenje trenutačno, potpuno i trajno, bez ikakve terapije koja bi ga mogla objasniti. Tek nakon takvog trostupanjskog ispitivanja mjesni biskup smije slučaj proglasiti čudom Crkva je do danas to učinila za 72 od tisuća razmotrenih slučajeva.
Posljednje potvrđeno: sestra Bernadette Moriau, izliječena od višegodišnje paralize (2008.)
Fátima, 1917.
Od svibnja do listopada 1917. trojici pastirčića, Luciji, Franji i Jacinti, u portugalskom selu Fatima ukazivala se Gospa i najavila da će 13. listopada, na dan posljednjeg ukazanja, dati znak kako bi svi povjerovali. Toga dana na poljima Cova da Iria u kiši je čekalo oko 70.000 ljudi vjernika, znatiželjnika i novinara koji su došli posprdno izvijestiti o „seljačkoj praznovjerici“. Kiša je iznenada prestala, sunce se prema iskazima okupljenih počelo vrtjeti, mijenjati boje i poput diska spuštati prema zemlji, a potpuno mokra odjeća i tlo za nekoliko su trenutaka bili suhi. Avelino de Almeida, liberalni novinar najvećeg lisabonskog dnevnika O Século koji je došao ismijati događaj, u svom je izvještaju priznao da je fenomen doista vidio.
Crkva je ukazanja u Fátimi službeno potvrdila 1930.
Guadalupe, 1531.
U prosincu 1531. Gospa se domorocu Juanu Diegu ukazala na brežuljku Tepeyac blizu Ciudad de Méxica i zatražila da mu se ondje sagradi crkva. Kao znak biskupu Zumárragi, koji nije vjerovao siromašnom Indijancu, uputila ga je da nasred zime nabere ruže i odnese ih umotane u ogrtač (tilmu) od kaktusovih vlakana. Kad je Juan Diego pred biskupom razvio ogrtač i ruže ispale, na samoj se tkanini pojavila slika Djevice Marije. Ogrtač koji se prirodnim raspadanjem uništava za dvadesetak godina ostao je neoštećen već gotovo pet stoljeća, preživio je i prolijevanje kiseline 1791. i eksploziju bombe podmetnute 1921. tik uz njega, a nijedan dosadašnji pokušaj kemijske ili slikarske analize nije uspio objasniti podrijetlo slike.
U očima lika vidljiva je refleksija koja odgovara zakonima optike živog oka (Cornell University, 1977.)
Mjesta na kojima su vjernici na poseban način iskusili Marijinu blizinu. Ljudi dolaze s onim što nose u srcu i mnogi svjedoče promjenu.

Međugorje
Bosna i Hercegovina
Ukazanja počela 1981. i traju do danas. Jedno od najposjećenijih hodočasnih mjesta na svijetu.

Lourdes
Francuska
Gospa se ukazala Bernardici Soubirous 18 puta (1858.). Izvor koji je tada potekao mjestom je ozdravljenja.

Fátima
Portugal
Gospa se ukazala trojici djece 1917. Najavila je čudo sunca koje je vidjelo 70.000 svjedoka.


Molitva
Krunica je molitva u čast Djevice Marije kroz koju se, otajstvo po otajstvo, razmišlja o životu Isusa Krista i Marijinu putu uz njega. Svako se otajstvo moli kroz Očenaš, deset Zdravo Marija i Slava Ocu.
Njezini korijeni sežu u 9. stoljeće, u benediktinsku praksu časti Mariji, a oblik kakav danas poznajemo oblikovali su dominikanci u 13. stoljeću. Predaja govori da se sama Gospa ukazala sv. Dominiku i predala mu ovu molitvu kao oružje protiv zla svoga vremena. Stoljećima kasnije, 1917. godine u Fatimi, Marija je ponovno naglasila njezinu važnost riječima: „Molite krunicu svaki dan.“
Papa Franjo naziva je "molitvom srca" jer prati čovjeka kroz cijeli život. Ponavljanje smiruje um, a razmišljanje o otajstvima polako okreće pogled od sebe prema Kristu. Marija, moleći s nama, uvijek vodi k svome Sinu, nikad k sebi.
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Marija ne zauzima Božje mjesto.
Ona prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Marijanska molitvena baština
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Mariji kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Marija prima ono što joj povjerimo.
I ne zadržava.
Nosi to pred Boga vjerno, tiho, majčinski.
„Što god vam rekne, učinite."
Iv 2,5