Ljudi poput nas –
suputnici na putu k Bogu.
Sveci nisu daleke pojave niti nedostižni uzori.
Živjeli su, sumnjali, nadali se, ljubili i trpjeli.
U njihovu životu vidi se da Bog susreće čovjeka i da ga može preobraziti.
Zašto se obraćamo svecima?
Vjeru ne živimo sami. U Kristu smo jedno Tijelo. Zato nas Sveto pismo poziva: „Molite jedni za druge" (Jak 5,16).
To zajedništvo ne prestaje smrću. Isus kaže da Bog „nije Bog mrtvih, nego živih, jer svi njemu žive" (Lk 20,38). Oni koji su umrli u Kristu nisu nestali niti su prestali biti dio Njegova Tijela. Žive kod Boga, sjedinjeni s Kristom. Zato Crkva vjeruje u zajedništvo svetih. Katekizam kaže da se naše zajedništvo s onima koji su usnuli u Kristu „nipošto ne prekida" (KKC 955).
Sveto pismo nam pokazuje nebo u kojem se pred Boga prinose „molitve svetih" (Otk 5,8) i kaže da „mnogo može djelotvorna molitva pravednika" (Jak 5,16). Sveci su kod Boga. Žive u Njemu i mole. Zato Crkva za njih kaže: „Ne prestaju zagovarati nas kod Oca" (KKC 956).
Kada zato kažemo nekom svecu: „Moli za mene", ne stavljamo ga na Božje mjesto. Molimo ga ono što bismo zamolili i brata ili sestru ovdje na zemlji — da nas zagovara pred Gospodinom.
Jer svi koji pripadamo Kristu činimo jednu Crkvu, jedno Tijelo — na zemlji i na nebu.
Sveci su suputnici.
Oni nas prate i zagovaraju pred Bogom.
Sve započinje u Bogu
i u njemu nalazi svoj cilj.
Ne znaš kojeg sveca tražiš?
Mnogi ne znaju kojeg sveca zazvati ali poznaju svoje osjećaje.
Kreni od onoga što nosiš u srcu.
„Bog nije Bog mrtvih,
nego živih."
Mt 22,32