Tesar, čuvar Svete obitelji, zaštitnik Crkve · 1. st.
Blagdan: 19. ožujka
Tesar. Muž. Čuvar.
Niti jedna rečenica u Evanđelju.
Za one koji nose u tišini.

Josip nema ni jednu izgovorenu rečenicu u Evanđelju. Nije propovijedao, nije pisao, nije ostavio ni jedne misli zapisane. A ipak je sve učinio: primio je Mariju, zaštitio je Isusa, othranio je Sina Božjega u malom gradu bez slave.
Njegova svetost nije bila u vidljivome. Bila je u jutarnjoj radionici, u noćnom putu prema Egiptu, u tišini koja nije tražila potvrdu. Bog mu je govorio kroz snove i svaki put je ustao i napravio.
Josipu se obraćaš kad nosiš bez da netko pita kako si. Kad radiš dan za danom bez odobravanja. Kad vjera traži korak koji nema dokaza ni garancije. On tu vrstu nošenja poznaje bolje od ikoga.
Odaberi nakanu i stupi u molitvu.
Josip iz Nazareta bio je tesar zanatlija u malom galilejskom gradu na koji nitko nije obraćao pažnju. Potomak Davidove loze po muškoj liniji, ali bez ikakve moći ni ugleda. Evanđelja ga opisuju jednom jedinom riječju: pravednik. To je sve što kažu o tome tko je bio iznutra. I to je bilo dovoljno.
Zaručio se s Marijom i još prije nego što su počeli živjeti zajedno, otkrio je da je trudna. Nije razumio. Nije imao objašnjenje. Zakon je dopuštao javno razobličenje sramotu, odbačenost, možda i gore. Josip je odlučio postupiti drukčije: htio je Mariju tiho otpustiti, bez skandala, bez kazne. Ne iz hladnoće nego jer je bio pravedan čovjek koji nije htio nanijeti bol tamo gdje nije razumio. Te noći došao je san. Glas koji mu je rekao: 'Ne boj se uzeti Marije, žene svoje jer što je u njoj začeto, od Duha Svetoga jest.' Josip se probudio. I ostao.
Kad je došlo vrijeme poroda, krenuli su u Betlehem grad Davidov, jer je Josip bio iz Davidove loze. Put je bio dugačak, a Marija pri kraju trudnoće. U Betlehemu nisu pronašli mjesta u svratištu. Dijete se rodilo u skrovitosti daleko od svake svečanosti. Josip je bio tu. Bez potvrde, bez znaka da radi pravo. Primio je pastire koji su dolazili i mudrce koji su donijeli darove i nije pitao zašto baš ovako. A onda je u snu opet čuo glas: 'Ustani, uzmi dijete i majku mu i bježi u Egipat Herod traži dijete da ga ubije.' Josip nije čekao jutro. Krenuo je u noć.
Živjeli su u Egiptu kao stranci, kao izbjeglice, daleko od svega poznatoga. Koliko godina, Evanđelje ne govori. Kada je Herod umro, opet je došao san: vrati se. Josip se vratio ali ne u Judeju, jer se bojao Herodova nasljednika. Još jedan san usmjerio ga je prema Galileji, i tako su se nastanili u Nazaretu. Ondje je Josip otvorio radionicu. Svaki dan iste ruke, isti alat, isto drvo. Isus je odrastao gledajući oca na radu. I u toj svakodnevnoj tišini odrastao je Bog.
Jednom, kada je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastili su u Jeruzalem za Pashu. Na povratku su krenuli u skupini i tek nakon dana hoda shvatili su da Isusa nema. Vratili su se u Jeruzalem i tražili ga tri dana. Pronašli su ga u Hramu: sjedi između učitelja, sluša ih i pita. Marija je rekla: 'Dijete, zašto si nam to učinio?' Isus je odgovorio nečim što nisu razumjeli: 'Zar niste znali da ja moram biti u kući svoga Oca?' Evanđelje kaže: čuvali su te riječi u srcu. Josip je i to primio bez rasprave, bez zahtjeva za objašnjenjem.
Nakon toga Josipovo ime više se ne pojavljuje u Evanđelju. Tiho nestaje iz priče. Tradicija govori da je umro blaženom smrću, okružen Isusom i Marijom i zbog toga ga Crkva od davnine zaziva kao zaštitnika umirućih i dobre smrti. Papa Pio IX. proglasio ga je 1870. zaštitnikom Opće Crkve u jednoj od najtežih godina u njezinoj povijesti. Papa Pio XII. ustanovio je Svetkovinu sv. Josipa Radnika 1. svibnja 1955. kao odgovor na komunistički Praznik rada i kao potvrdu dostojanstva svakog čovjeka koji radi.

Ávila, Španjolska
Sveta Terezija Avilska bila je u dvadesetim godinama pogođena teškom bolešću koja ju je paralizirala tri godine nije mogla hodati. U svojim Životopisu piše: 'Uzela sam svetog Josipa za svoga zagovornika i preporučila mu se svom dušom.' Ozdravljenje je bilo potpuno i trajno. Terezija je postala jedna od najgorljivijih promicatelja pobožnosti prema svetom Josipu u Crkvi i napisala: 'Ne sjećam se da sam ga ikad zamolila za išta što mi nije ispunio.' Njezino svjedočanstvo uvelike je pridonijelo širenju štovanja svetog Josipa u cijeloj Crkvi.

Montreal, Kanada Oratorij svetog Josipa
Alfred Bessette, brat vratar pri Kolegiumu Notre-Dame u Montrealu, počeo je 1904. hodočasnike upućivati na svetog Josipa i mazati ih uljem iz svjetiljke pred njegovim kipom. U sljedećim desetljećima dokumentirano je na tisuće ozdravljenja slame, nakaznosti, teških bolesti. Hodočasnici su ostavljali štake, invalidska kolica i zahvalne pločice koje i danas prekrivaju zidove oratorija. Brat Andrija sam je uvijek odbijao zaslugu: 'Ja ne liječim. Sveti Josip liječi.' Kanoniziran je 2010. Papa Ivan Pavao II. nazvao ga je 'čudotvorcem Kanade'.

Loretto kapela, Santa Fe, New Mexico, SAD
Sestre Lorettskog samostana u Santa Feu molile su devetnicu svetom Josipu arhitekti su im rekli da je nemoguće sagraditi stepenice na kor bez stupa koji bi blokirao cijelu kapelu. Osmog dana devetnice pojavio se tajanstveni tesar s magarcem i alatom. Sagradio je dvostruke spiralne stepenice bez ijednog čavla, bez vidljivog oslonca u sredini i nestao bez plaće i bez da je ikome rekao ime. Sestre su ga dugo tražile. Nikad ga nisu pronašle. Stepenice i danas stoje u kapeli, inženjeri ih i danas ne mogu potpuno objasniti. Sestre su uvijek vjerovale da je to bio sveti Josip.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je čuvar.
Njegova tišina upućuje na Isusa kojega je othranio, štitio i pustio.
Na Krista koji je odrastao u drvenim rukama tesara iz Nazareta.
„Ne boj se uzeti Mariju.“
Anđelov glas