filozofkinja, karmelićanka, mučenica · 1891. – 1942.
Blagdan: 9. kolovoza
Tražila je istinu sve do kraja.
Prošla je od ateizma do oltara.
Zazivaju je oni koji traže Boga kroz razum.

Edith Stein nije vjerovala na temelju osjećaja ni tradicije. Kao mlada žena odbacila je vjeru i postala ateistkinja. Istinu je tražila ondje gdje je vjerovala da se može pronaći: u filozofiji i razumu.
Sve se promijenilo jedne noći, kada je pročitala autobiografiju svete Terezije Avilske. Zatvorila je knjigu i rekla samo: „Ovo je istina.“ To nije bio prolazan osjećaj ni iznenadno oduševljenje. Bio je to zaključak žene koja je cijeli život pošteno tražila istinu.
Zazivaju je oni kojima vjera nije laka, koji se osjećaju usamljeno u svojoj potrazi za istinom i koji žele pronaći Boga ne usprkos razumu, nego kroz njega.
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Edith Stein rodila se 12. listopada 1891. u Breslau (danas Wrocław, Poljska) kao najmlađe od jedanaestero djece u pobožnoj židovskoj obitelji. Odrastala je u vjeri svojih predaka, ali je još kao tinejdžerica izgubila vjeru u Boga. Kasnije će zapisati: „Svjesno i slobodnom voljom prestala sam moliti.“ Nije prestala tražiti istinu. Samo je vjerovala da je više neće pronaći u religiji. Tridesetak godina poslije krstit će se kao katolkinja i umrijeti kao mučenica.
Upisala je filozofiju na Sveučilištu u Göttingenu i ubrzo postala jedna od najdarovitijih studentica Edmunda Husserla, utemeljitelja fenomenologije (filozofije koja istražuje što se zbiva u umu dok doživljavamo stvarnost). Doktorirala je 1917. radom o empatiji, istražujući kako jedan um može razumjeti drugoga. Za Edith filozofija nije bila samo znanost. Bila je put prema istini. Vjerovala je da čovjek mora biti dovoljno pošten slijediti istinu kamo god ga ona odvede.
Godine 1921. boravila je u kući prijatelja u Bergzabernu. Na polici je pronašla autobiografiju svete Terezije Avilske. Počela ju je čitati navečer. Nije prestala do zore. Kada je zatvorila knjigu, izgovorila je samo: „Ovo je istina.“ Nije to bio trenutak prolaznog oduševljenja, nego završetak dugogodišnje potrage. Žena koja je cijeli život tražila istinu sada je prepoznala da je njezino lice Krist.
Krstila se 1. siječnja 1922. i postala katolkinja. Odmah je željela ući u Karmel, ali su je duhovni savjetnici godinama zadržavali u svijetu: smatrali su da njezin dar poučavanja, pisanja i svjedočenja može mnogima pomoći. Predavala je, prevodila djela svetog Tome Akvinskog i pisala vlastita filozofska i teološka djela, spajajući dubinu razuma s ljepotom katoličke vjere. Kad je 1933. Hitler zabranio Židovima predavanje, nestao je i posljednji razlog za čekanje. 14. listopada 1933. ušla je u Karmelski samostan u Kölnu.
Primila je redovničko ime Terezija Benedikta od Križa: Terezija u čast Terezije Avilske čija ju je autobiografija obratila, Benedikta po Benediktu Nurskom, od Križa jer je, prema vlastitim riječima, htjela nositi teret Kristova križa zajedno sa svojim židovskim narodom čije je patnje tada već vidjela. U Karmelu je nastavila pisati svoje posljednje veliko djelo, Scientia Crucis (Znanje križa), koje je ostalo nedovršeno.
Zbog nacističkog progona zajednica ju je 1938. premjestila u karmel u nizozemskom Echtu, a s njom i sestra Rosa, koja je također primila katoličku vjeru. Nakon što su nizozemski biskupi javno osudili progon Židova, nacisti su iz odmazde uhitili sve Židove koji su postali katolici. Dana 2. kolovoza 1942. došli su i po Edith. Pogledala je Rosu i mirno rekla: „Hajde, idemo za naš narod.“
9. kolovoza 1942. obje su ubijene u plinskoj komori u Auschwitzu-Birkenau. Edith je svoj život svjesno prikazala Bogu za židovski narod, za Crkvu i za mir među ljudima. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1987., svetom 11. listopada 1998., a godinu dana poslije i suzaštitnicom Europe.
Sveta Edith Stein ostaje snažno svjedočanstvo da iskreno traženje istine nikada ne udaljava od Boga. Naprotiv, vodi čovjeka prema Kristu, koji je rekao: „Ja sam Put, Istina i Život.“ (Iv 14,6). Zato joj se danas posebno utječu oni koji traže istinu, bore se sa sumnjama, žele pomiriti vjeru i razum ili traže Boga svim svojim srcem.
Edith Stein kanonizirana je kao mučenica. Za kanonizaciju mučenika potrebno je jedno verificirano čudo nakon beatifikacije.

Auschwitz-Birkenau, 9. kolovoza 1942.
Edith Stein mogla je pobjeći bila su joj ponuđena skrovišta u Švicarskoj. Odbila je napustiti sestru Rosu. Ušla je u smrt svjesno, kao žena koja je odabrala solidarnost s vlastitim narodom i vjeru do kraja. Sveti Ivan Pavao II. nazvao je njezinim mučeništvom „vrhunski čin ljubavi prema Bogu i bližnjemu”.

SAD, 1987.
Malena Teresa Benedicta McCarthy nazvana po Blažene Edith Stein slučajno je progutala smrtonosnu dozu paracetamola. Liječnici nisu imali nade. Njezini roditelji molili su zagovor Blažene Edith Stein. Djevojčica se potpuno oporavila bez medicinskog objašnjenja. Crkva je to čudo verificirala i na njemu temeljila kanonizaciju 1998.

Göttingen, 1913.–1919.
Hannah Arendt, jedna od najvećih filozofkinja 20. stoljeća, bila je Husserlova studentica u istom krugu kao Edith Stein. Ostavila je svjedočanstvo o Edithinoj rigoroznosti i moralnoj jasnoći. Edith Stein nije samo filozofirala o empatiji živjela je ono što je pisala. Niz filozofa i teologa svjedoči da je njezin primjer bio presudan za njihov vlastiti put prema vjeri.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnica povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

Ona je svjedokinja da iskreno traženje istine vodi do Krista.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Tko traži istinu, traži Boga svjesno ili nesvjesno.”
Iz njezinih spisa žena koja je filozofijom stigla do vjere.