Sveti Antun Padovanski
redovnik i crkveni naučitelj · 1195. – 1231.
Blagdan: 13. lipnja
Propovjednik istine.
Prijatelj onih koji traže.
Zagovornik izgubljenih.
Čovjek koji traži
Antun je bio čovjek koji je sve ostavio: sigurnost, karijeru, vlastiti plan. Augustinac koji postaje franjevac. Teolog koji kuha i pere suđe. Propovjednik kojemu nitko nije ni slutio dar dok nije progovorio.
Kroz cijeli život gubio je smjer koji je sam zacrtao i svaki put pronašao novi. Psaltir kojeg su mu ukrali vratio se. Misija u Maroku nije uspjela, pa je otišao propovijedati. U gubitku i promjeni smjera, Antun nije posustao, nego je u tome prepoznao Boga.
Zazivaju ga oni koji su nešto izgubili, ne samo stvari, nego i mir, jasnoću, povjerenje ili smjer. Jer Antun zna što znači tražiti i pronaći.
Kada mu se obraćaju
Izaberi ono s čime dolaziš danas.
Život sveca
Sveti Antun Padovanski rođen je 1195. godine u Lisabonu u Portugalu kao Fernando Martins de Bulhões. Potjecao je iz plemićke obitelji i već je u mladosti bio usmjeren na vjeru, učenje i ozbiljan život.
Oko svoje petnaeste godine stupio je među augustince, najprije kraj Lisabona, a zatim u Coimbru. Ondje je proveo više godina u molitvi i studiju, osobito proučavajući Sveto pismo i spise crkvenih otaca. Nakon toga je zaređen za svećenika.
Presudan trenutak dogodio se 1220. godine, kada su u Coimbru donesene relikvije franjevačkih misionara ubijenih u Maroku. Njihovo svjedočanstvo potaknulo ga je da napusti augustince i stupi među franjevce, sa željom da i sam ode u misije i naviješta Krista. Tada uzima ime Antun.
Ubrzo nakon toga odlazi u Maroko, ali se njegov plan ne ostvaruje. Teško obolijeva i mora se vratiti. Na povratku brod završava na Siciliji, čime njegov put potpuno mijenja smjer.
Godine 1221. dolazi u Asiz, gdje kratko susreće sv. Franju Asiškoga. Određuju ga za malog brata bez posebnih zadaća: u hermitaži Montepaolo kraj Forlìa kuha, pere suđe i nosi vodu. Gotovo dvije godine ostaje potpuno nepoznat, nitko od braće ne zna da je teolog s Pismom napamet. Ondje dolazi i do događaja koji će ga pratiti kroz povijest: jedan novak ukrade mu psaltir, jedinu knjigu s osobnim bilješkama za poučavanje. Nakon Antunove molitve, novak se vratio i donio je natrag. Iz te priče, prenošene od brata do brata, raste cijela tradicija zagovora za izgubljene stvari.
Do preokreta dolazi u Forlìu 1222., gotovo slučajno. Na zaređenju propovjednik nije stigao, pa su zamolili Antuna da kaže nešto, što god. Kad je počeo govoriti, braća su stajala u šutnji. Provincijal ga je sljedećeg dana poslao propovijedati.
Djelovao je u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj u gradovima poput Riminija, Bologne, Montpelliera, Toulousea i Padove. Propovijedao je protiv krivovjerja, ali i o stvarnim životnim pitanjima: pravednosti, dugovima, odnosima i savjesti.
Uz propovijedanje bio je i prvi učitelj teologije u franjevačkom redu. Godine 1227. postaje provincijal franjevaca u sjevernoj Italiji.
Posljednja godina bila je iznimna. U Padovi 1230.–1231. propovijedao je pred desetcima tisuća na otvorenom: crkve nisu bile dovoljne, tržnice su se praznile, suci odgađali suđenja. Iscrpljen i bolestan, umire 13. lipnja 1231. ne u samom gradu nego u klarinskom domu u Arcelli, u tridesetpetoj godini.
Već 1232. papa Grgur IX. proglašava ga svetim, godinu dana nakon smrti. Papa Pio XII. proglašava ga 1946. crkvenim naučiteljem.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Iz njegova djelovanja (1220.–1231.), u ranim franjevačkim zapisima.
Rimini, oko 1223.
Propovijed ribama
U Riminiju, gdje su se širila krivovjerja, Antun je propovijedao, ali ga mnogi nisu htjeli slušati. Tada je otišao na obalu i počeo propovijedati prema moru. Prema predaji, ribe su se u velikom broju okupile uz obalu i ostale ondje dok je govorio. Ljudi koji su to vidjeli počeli su se vraćati i slušati. U predaji je ovaj događaj ostao kao znak da se Božja riječ ne gubi, ni onda kada je čovjek odbija.
Montepaolo, oko 1221.–1222.
Vraćena ukradena knjiga
U hermitaži Montepaolo jedan je novak ukrao Antunov psaltir, jedinu knjigu s njegovim osobnim bilješkama za poučavanje. Nakon Antunove molitve, novak se vratio, donio knjigu i zatražio oprost. Ovaj događaj, zabilježen u ranim franjevačkim kronikama, smatra se ishodištem cijele tradicije zazivanja svetoga Antuna kod izgubljenih i ukradenih stvari, tradicije koja je u sljedećim naraštajima postala jednom od najraširenijih katoličkih pobožnih praksi.
Rimini
Klanjanje životinje pred Euharistijom
U Riminiju je Antun raspravljao s čovjekom koji nije vjerovao u Kristovu prisutnost u Euharistiji. Dogovoreno je da će životinja, nakon posta, biti dovedena pred hranu i posvećeni kruh. Prema predaji, životinja je zanemarila hranu i poklonila se pred Euharistijom, nakon čega je čovjek priznao vjeru.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- pronalazak izgubljenih stvari
- pomoć siromašnima i potrebnima
- zaštita putnika
- obiteljski i bračni život
Kao zaštitnik povezuje se i s
- franjevačkim redom
- gradovima Padovom i Lisabonom
- narodom Portugala
Moliti sa svetim Antun Padovanski
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Bazilika sv. Antuna u Padovi
- Bazilika svetog Antuna, Padova — Antunov grob; jedno od najposjećenijih hodočasničkih mjesta u Italiji.
- Lisabon i Padova — brojna mjesta u Italiji i Portugalu čuvaju spomen na Antunov život i štovanje.
Antun nije cilj.
On je suputnik onima koji traže i koji su izgubili.
Njegov život upućuje na Isusa Krista, koji je rekao: 'Tražite i naći ćete.'
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Krist je onaj koji treba biti tražen, u njemu se nalazi sve što srce traži."
Iz spisa