biskup, naučitelj Crkve · 1567. – 1622.
Blagdan: 24. siječnja
Apostol blagosti.
Svetost nije samo za redovnike.
Za nemirna i ljutita srca.

Franjo Saleški je kao mlad imao burnu, lako upaljivu narav. Vrstu koja se u kriznom trenutku brzo pretvorila u oštrinu. Dvadeset je godina svjesno radio na tome da je pretvori u blagost. Nije je potisnuo — pretvorio ju je.
Jednom je Chantal izazvala njegovu strpljivost. Odgovorio joj je: „Hoćeš li da u četvrt sata izgubim ono malo blagosti što sam je stjecao dvadeset godina?“ Blagost nije bila njegov dar. Bila je njegov projekt.
Zazivaju ga oni koji se bore s ljutnjom koju ne mogu savladati, koji traže mir koji ne dolazi sam od sebe, koji žele blagost koja nije slabost nego slobodan odabir.
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Francesco di Sales rodio se 21. kolovoza 1567. u dvorcu Sales u Savojiji, u uglednoj plemićkoj obitelji. Otac ga je namijenio za pravnu karijeru i državnu službu i Franjo je taj put slijedio, studirao u Parizu i Padovi, doktorirao pravo. Izvana je bio sve što se moglo poželjeti. Iznutra drugačija priča.
U Parizu su ga suučenici jednom ismijavali zbog pobožnosti. Franjo, školovan u mačevanju, izvukao je mač i razoružao ih sve. Otišao je bez riječi. Ali znao je kakva narav živi u njemu. Ubrzo ga je uhvatila kriza koja je mogla uništiti sve: uvjerio se da je predodređen za pakao, da ga Bog ne ljubi i da ništa ne može promijeniti tu odluku. Depresija je trajala tjednima. Izlaz je pronašao u kapeli Notre-Dame de Bonne Délivrance — kleknuo je, molio i odlučio: ako ne mogu ljubiti Boga vječno, ljubit ću Ga barem sada. Ta odluka bila je prijelom.
Otac ga je čekao kod kuće s uredničkim mjestom i dogovorenim brakom. Franjo je odbio oboje i zaredio se za svećenika 1593. Dobio je misiju za koju nitko drugi nije htio: obratiti protestantski Chablais, regiju uz Ženevsko jezero gdje je kalvinizam bio uspostavljen silom. Otišao je pješice, sa štapom i torbom, gotovo sam.
U Chablesu je proveo četiri godine. Propovijedi nitko nije dolazio slušati pa je počeo tiskati letke i ostavljati ih pod vratima. Spavao je na snijegu, jednom je napola zamrznut ostao na drvetu dok su ga vukovi čekali ispod. Preživio je dva pokušaja atentata. Do kraja misije, cijela regija bila je u velikoj mjeri vraćena katolicizmu bez sile, jedino riječju.
Godine 1602. postavljen je za koadjutora biskupa Ženeve ali Ženeva je bila protestantski grad i biskupa nije primala. Franjo je upravljao biskupijom iz Annecyja, u egzilu koji nikad nije završio. Umjesto gorčine, tu je razvio ono po čemu je ostao poznat: duhovnu pratnju običnih ljudi. Pisma, razgovori, ispovijedi svaki dan tisućama.
Iz tih pisama i razgovora nastalo je djelo koje je promijenilo duhovnost: Uvod u pobožni život (Introduction à la vie dévote, 1609.). Nije pisano za redovnike ni svećenike nego za Madame de Charmoisy, plemkinju koja je živjela u svijetu. Franjo je u njoj vidio sve koji žive u braku, poslu, gradskoj gužvi i rekao im: svetost je i za vas. Knjiga je postala jedan od najprevođenijih duhovnih tekstova u povijesti Crkve.
S Jeanne de Chantal utemeljio je 1610. Red Pohođenja Blažene Djevice Marije — Visitandine. Jeanne je bila udovica s četvero djece koju je Franjo sreo 1604. i godinama duhovno pratio kroz pisma i razgovore. Kad je osnovala zajednicu, Franjo je napravio nešto neobično: Red nije zahtijevao stroge postove ni tjelesne pokore. Bio je namijenjen ženama koje su bile bolesne, tjelesno slabe ili previše vezane uz obitelj da uđu u stroge redove. Onima koje su drugi isključili.
Umro je 28. prosinca 1622. u Lyonu, na povratku s putovanja. Imao je 55 godina. Kanoniziran je 1665., proglašen Naučiteljem Crkve 1877. Blagdan: 24. siječnja.
Sačuvana iz njegova života i procesa kanonizacije (1665.), u svjedočanjima vjernika i crkvenih autoriteta.

Chablais, Savojija, 1594.–1598.
Chablais je 1594. bila čvrsto kalvinska regija — katolički svećenici nisu smjeli ući. Franjo je otišao pješice, gotovo sam. Propovijedi nitko nije dolazio slušati pa je počeo tiskati letke i ostavljati ih ispod vrata. Spavao je na snijegu, preživio dva pokušaja atentata, jednom ostao napola zamrznut na drvetu dok su vukovi čekali ispod. Za četiri godine, bez ijednog vojnika, regija od 60.000 stanovnika u velikoj mjeri vratila se katolicizmu. Crkva u Thononu otvorena je u studenom 1597. i Franjo je slavio misu pred tisućama. Suvremenici su to smatrali nemogućim.

Annecy, 1620.
Michel Favre, teško bolestan i bez nade u ozdravljenje, zatražio je od Franje osobni blagoslov. Prema svjedočanstvima koja su zabilježena u procesu beatifikacije (1661.), Favre je nakon blagoslova ozdravio iznenada i potpuno — bez medicinskog objašnjenja. Crkva je ovaj slučaj formalno razmatrala kao dio dokaznog materijala za Franjinu svetost. Favre je živio i umro u Annecyju; svjedočanstvo o njegovu ozdravljenju potpisali su suvremenici koji su ga poznavali.

Annecy, oko 1610.–1622.
Martin je bio mladić koji je od rođenja bio gluh i nijem — u to doba praktično isključen iz sakramentalnog života Crkve jer nije mogao izgovoriti ispovijed ni primiti katehezu. Franjo je naučio znakovni jezik isključivo kako bi mu mogao biti duhovni pratitelj. Martinu je to, prvi put u životu, omogućilo ispovijed i prvu pričest. U 17. stoljeću, kada se gluhe osobe nisu smatrale sposobnima za pune sakramente, to je bio čin bez presedana. Franjo ga nije zabilježio kao čudo. Za njega je to bila jednostavno pastoralna dužnost prema jednom čovjeku.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je suputnik onima koji se bore s vlastitom naravi i traže blagost.
Njegov život upućuje na Isusa Krista, koji je rekao: 'Učite se od mene, jer sam krotak i ponizan srcem, i naći ćete mir dušama svojim.'
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
Budi ono što jesi i budi to dobro.
Temelj njegove duhovnosti: autentičnost, ne izvanjska savršenost