Sveti Ivan Bosco
svećenik, utemeljitelj Salesijanaca · 1815. – 1888.
Blagdan: 31. siječnja
Ljubaznošću, ne batinama.
Otac mladih koje su drugi otpisali.
Za roditelje, odgajatelje i mlade koji traže put.
Jer je svako dijete vrijedno.
Ivan Bosco nije bio teolog koji je pisao o siromaštvu, bio je čovjek koji je išao na ulice Torina i tražio djecu. Nije ih pitao jesu li vrijedna. Vidio je u svakom dječaku, pa i onom najtežem, ne problem nego osobu. I rekao je nešto što zvuči jednostavno, ali mijenja sve: 'Nije dovoljno voljeti mlade. Moraju znati da su voljeni.'
Njegova duhovnost nije bila odvojena od praktičnog. Molitva i sakramenti, ali i radionice, škole, glazba, sport, kazalište. Dobar kršćanin i pošteni građanin. Vjera koja ne osposobljava za život nije dovoljna. Rad bez vjere ne vodi nikamo. Don Bosco nije birao između ta dva, živio je oba.
Njemu se obraćaju roditelji koji brinu za djecu, učitelji koji ne odustaju, mladi koji traže smjer i posao, oni koji rade s teško odgojivima i oni koji se pitaju ima li uopće smisla pokušavati. Don Bosco ne nudi lagani odgovor, nudi prisutnost. I kaže: idite i vi.
Kada mu se obraćaju
Odaberi nakanu i stupi u molitvu.
Život sveca
Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. u selu Becchi u Pijemontu, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Otac mu je umro kad je imao dvije godine, majka Margareta ostala je sama s tri sina. Odrasla u siromaštvu, ali s jasnom vjerom: rekla je Ivanu kad je odlazio u sjemenište: 'Ušao si u Crkvu siromah, ostani siromah. I ako ikad postanem bremenom tvojoj misiji, zaboravi na mene.'
Još kao dječak Ivan je privlačio vršnjake: naučio je žonglirati, hodati po žici, izvoditi akrobacije, samo da bi ih mogao skupiti i reći im nešto o vjeri. U snu koji je sanjao s devet godina vidio je mnoštvo dječaka koji se tuku i psuju, i Gospu koja mu je rekla: 'Pobijedi ih, ne batinama, nego ljubaznošću i ljubavlju.' A Gospa je divlje životinje, vukove i medvjede, pretvorila u mirna janjca. I rekla: 'Kad dođe vrijeme, sve ćeš razumjeti.' Taj san pamtio je cijeli život.
Zaređen je za svećenika 1841. u Torinu. Grad je bio prepun siromašne djece koja su dolazila iz sela tražeći posao u tvornicama, bez obitelji, bez smještaja, bez ičega. Ivan ih je počeo skupljati nedjeljom na gradskim livadama. Počelo je kao neformalna kateheza. Raslo je u nešto što nitko nije planirao: Oratorij u Valdocu, improviziran u dvoru, u štali, u iznajmljenoj sobi, postajao je sve veći.
1859. Don Bosco je formalno utemeljio Salesijansku družbu (Salesiani di Don Bosco). Uz škole i radionice, 1872. zajedno s Marijom Mazzarello utemeljio je Kćeri Marije Pomoćnice, redovnice za djevojke. 1876. utemeljio je Salezijanske suradnike za laike.
Don Bosco nije bio samo odgajatelj. Bio je čovjek koji je gledao daleko. Sanjao je misije u Južnoj Americi i opisao krajeve koje nikad nije vidio. Kad su prvi salezijanci stigli u Argentinu 1875. i Patagoniju, prepoznali su krajeve koje im je Don Bosco opisao. Njegova vizija Brasílije, velike civilizacije u sredini prazne džungle, obistinila se izgradnjom Brasílije 1956.–1960.
Umro je 31. siječnja 1888. u Torinu, iscrpljen do krajnjih granica. Liječnici su mu godinama govorili da mora stati. On nije stajao. Na samrti je rekao prijateljima: 'Recite mladima da ih čekam u raju.' Beatificiran je 1929., kanoniziran je 1. travnja 1934. na Uskrs od pape Pija XI. Papa ga je nazvao 'ocem i učiteljem mladih.'
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Torino, 1852.–1866.
Grigio, misteriozni pas
Od ranih 1850-ih Don Bosco je primao prijetnje smrću. Torinom je hodao noću, sam, kroz opasne četvrti. Otprilike trideset puta između 1852. i 1866. pojavio se veliki sivi pas i pratio ga. Jednom su napadači krenuli prema Boscu, pas je iskočio između njih i napadači su pobjegli. Drugi put Bosco je htio izaći kasno noću, pas mu je blokirao put i odbio ga pustiti, a sutradan se saznalo da su na toj ulici vrebali napadači. Don Bosco je nazvao psa Grigio. Nikad nije saznao čiji je ni odakle dolazi, a pas je uvijek nestao čim bi Bosco bio na sigurnom. Više svjedoka potvrdilo je viđanja. Don Bosco je o njemu pisao u autobiografiji bez objašnjenja, samo s čuđenjem.
Oratorij Valdoco, Torino, 1860-e
Množenje kruha u Valdocu
U Oratoriju Valdoco dječaci koji su odrasli uz Don Bosca i postali svećenici opisivali su iste scene: košarica kestenova za stotine gladne djece koja se na kraju nije ispraznila, ciborij s hostijama za pedesetericu iz kojeg su primili svi koji su čekali. Don Bosco nikad nije o tome govorio otvoreno. Kad bi ga pitali, preusmjerio bi razgovor. Salezijanski kroničar Giovanni Bonetti prikupljao je ta svjedočanstva desetljećima i zabilježio ih u Cronaci Oratorija. Svjedoci su potpisali iskaze pred crkvenim povjerenstvima, a Kongregacija za uzroke svetaca uzela ih je u obzir u procesu kanonizacije.
Torino, 1862.
San dvaju stupova
U noći između 30. svibnja i 1. lipnja 1862. Don Bosco imao je viziju: Crkva je veliki brod na moru u oluji, napadaju ga drugi brodovi. Papa je pogođen i pada, ali nije mrtav. Iz mora izrastaju dva stupa: na jednom stoji Euharistija, na drugom Marija Pomoćnica. Novi papa uspijeva zakotiviti brod između ta dva stupa i oluja prestaje. Brodovi koji su ostali privezani uz stup preživjeli su, ostatak je potonuo. Don Bosco je rekao subraći: 'Kad vidite ovo, znajte da je kraj blizu.' Vizija je postala temelj salesijanske duhovnosti: dva oslonca koja drže Crkvu jesu sakramenti i Marija. Salezijanci su je čuvali i objavili kao proroštvo o krizama koje su uslijedile.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- djeca i mladi
- odgajatelji i učitelji
- učenici i studenti
- radnici i zanatlije
- urednici i tiskari
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Nije samo zaštitnik mladih bio je uz njih svaki dan, po imenu.
- Osnivao je tiskare jer je znao: tko kontrolira pisanu riječ, oblikuje budućnost.
Moliti sa svetim Ivan Bosco
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Bazilika Marije Pomoćnice, Torino
- Bazilika Marije Pomoćnice (Basilica di Maria Ausiliatrice), Torino — srce salesijanskog svijeta u četvrti Valdoco; Don Boscovi posmrtni ostaci u staklenom relikvijaru u bočnoj kapeli.
- Oratorij Don Bosca, Torino — oratorij koji je osnovao i dalje je aktivan: škole, radionice, crkva; ulice i župne crkve Torina nose njegovo ime.
Don Bosco nije cilj.
On je svjedok.
Njegova ljubav prema mladima upućuje na Krista koji je rekao: 'Pustite djecu k meni.'
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Da mihi animas, cetera tolle.“
Daj mi duše; uzmi sve ostalo. Živio je to doslovno.