Sveti Josemaría Escrivá
svećenik, utemeljitelj Opus Dei · 1902. – 1975.
Blagdan: 26. lipnja
Svetost je za svakoga.
Ostani gdje jesi. I tu pronađi Boga.
Za radnike, roditelje, profesionalce, za sve.
Bog je tu u svakodnevnici.
Josemaría nije tražio nove vjernike, tražio je one koji već postoje i govorio im je nešto neočekivano: da ne moraju napustiti posao, obitelj ni svakodnevni život da bi bili sveti. Bog ne čeka čovjeka u sakristiji. Čeka ga za radnim stolom, u laboratoriju, u kuhinji, na cesti. Ovo nije bila teologija za monahe, bila je za sve.
Njegova temeljna gesta bila je konkretna: uzeti ono što radiš svaki dan, makar dosadno, makar nevidljivo, i ponuditi to Bogu s pažnjom i ljubavlju. Ne tražiti posebne okolnosti. Ne čekati pravi trenutak. Tvoj trenutak je već tu.
Obraćaju mu se oni koji osjećaju da je vjera nešto odvojeno od stvarnog života – nedjeljna, prigodna, odvojena od onoga što ih zapravo ispunjava. Josemaría im ne kaže da promijene život. Kaže im: ostani gdje jesi. I tu, upravo tu, pronađi Boga.
Kada mu se obraćaju
Odaberi nakanu i stupi u molitvu.
Život sveca
Josemaría Escrivá rodio se 9. siječnja 1902. u Barbastru, u Španjolskoj. Djetinjstvo mu je brzo upoznalo gubitak: tri mlađe sestre umrle su jedna za drugom. Otac je propao u poslu. Obitelj se preselila u Logroño, u skromnost i novi početak. U toj klimi tišine i gubitka negdje oko šesnaeste godine Josemaría je počeo osjećati nešto za što nije imao ime. Nije to bila pobožnost. Bila je privlačnost: prema svećeništvu, prema nečemu što ga čeka, bez ikakvog razloga koji bi mogao izgovoriti. Otišao je u sjemenište. Tišina je nastavila zvati.
Zaređen je za svećenika 1925. u Zaragozi i ubrzo se preselio u Madrid, formalno doktorirati iz prava, stvarno raditi: po bolnicama, sirotištima, siromašnim četvrtima. Posjećivao je ljude kojih se nitko drugi nije sjećao. I dok je to radio, u njemu je rasla jedna neobjašnjena čežnja: da učini nešto za laike. Ne za redovnike, ne za svećenike, nego za obične ljude koji žive obične živote. Što točno nije znao. Čekao je.
Dana 2. listopada 1928., za duhovnih vježbi u Madridu, došlo je. Josemaría je prema vlastitim riječima 'vidio' Opus Dei. Ne kao plan, nego kao gotovu sliku: da svaki kršćanin može i mora postati svet upravo ondje gdje jest, kroz rad, kroz svakodnevicu, bez odlaska u samostan. Čekanje je imalo smisao. Počeo je odmah: mala skupina studenata, studentski dom, razgovori. Nitko nije slutio što će iz toga izrasti.
Španjolski građanski rat (1936.–1939.) je sve stavio na kocku. Crkve su gorjele, svećenici ubijani. Josemaría je godinama bio u skrovištu presvučen u civila, neko vrijeme sakriven u psihijatrijsku kliniku. Na kraju je, usred zime, prešao Pireneje pješice po snijegu, s grupom bjegunaca, bez garancije da će preživjeti. Preživio je. Vratio se i počeo ispočetka, jer drukčije nije znao.
Iz Rima, kamo se uselio 1946., Josemaría je vodio Opus Dei koji je rastao brže nego što je mogao pratiti. Pisao je: Camino (Put), 999 misli za obične ljude, prevedenih na pedeset jezika i prodanih u milijunima primjeraka. Uz njega su nastale Brazda, Kovačnica, Prijatelji Božji. Nije pisao za akademičare, pisao je za čovjeka koji se sutra ujutro vraća na posao i pita se ima li to ikakve veze s Bogom. Odgovor koji je uvijek davao bio je isti: ima. I te kako.
Umro je iznenada 26. lipnja 1975. od srčanog udara u Rimu, u razgovoru sa suradnicima. Nije ostavio oproštajnih riječi. Jednostavno je prestalo kucati. Ivan Pavao II. beatificirao ga je 1992., a kanonizirao 6. listopada 2002. pred 350.000 hodočasnika na Trgu svetog Petra. Rekao je: 'Sveti Josemaría bio je izabran da navijesti opći poziv na svetost.' Opus Dei danas djeluje u više od sedamdeset zemalja s gotovo 90.000 članova koji su obični ljudi s običnim životima, upravo onako kako je on zamislio.
Josemarino djelo
Što je Opus Dei?
Opus Dei, doslovno 'Božje djelo', osnovan je 1928. s jednom idejom koja tada nije bila očita: da svetost nije privilegija redovnika i svećenika, nego poziv svakog kršćanina. Ne u slobodno vrijeme, ne u crkvi subotom, nego u uredima, laboratorijima, kuhinjama i razredima. Josemaría je to nazvao 'posvećenjem rada'.
Opus Dei je danas osobna prelatura Katoličke Crkve, jedina takva na svijetu. To znači da njegovi članovi ne žive zajedno u samostanu, ne nose posebnu odjeću i ne napuštaju svoja zvanja. Liječnik ostaje liječnik. Učiteljica ostaje učiteljica. Radnik ostaje radnik. Jedino što se mijenja jest unutarnji stav: da se ono što se radi radi za Boga, s pažnjom i ljubavlju.
Od gotovo 90.000 članova danas, svega oko 2% su svećenici. Ostali su laici iz svih društvenih slojeva, od akademičara do domaćica, od poslovnih ljudi do poljoprivrednika. Opus Dei organizira duhovna povlačenja, predavanja i formacijske programe, ali uvijek s ciljem da čovjek vrati u svakodnevni život bolji, svjesniji, sveti na poseban način.
Josemaría je često ponavljao: 'Ne postoji dvojni život, jedan duhovan i jedan svjetovan. Postoji samo jedan život, koji se može i mora u cijelosti posvetiti Bogu.' Ovo nije bila teologija za elitu. Bila je poruka za svakoga tko sutra ujutro ima što učiniti.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Španjolska, lipanj 1976.
Čudo za beatifikaciju: s. Concepción Boullón Rubio
Sestra Concepción Boullón Rubio bolovala je od teške multiple lipomatoze po cijelom tijelu. Najveći, na lijevom ramenu, bio je veličine naranče i ostavio ju je potpuno onesposobljenom. Nakon što je njezina obitelj molila na zagovor Josemaríe Escrivá, ozdravljenje je nastupilo preko noći bez medicinskog objašnjenja. Vatikanski medicinski odbor jednoglasno je potvrdio čudo 6. srpnja 1991. To je bio temelj za beatifikaciju 17. svibnja 1992.
Badajoz, Španjolska, studeni 1992.
Čudo za kanonizaciju: dr. Manuel Nevado Rey
Dr. Manuel Nevado Rey, ortopedski kirurg, razvio je kronični radiodermatitis u trećem, ireverzibilnom stadiju, rezultat desetljeća izloženosti rendgenskom zračenju. Kancerozne lezije na rukama bile su toliko teške da više nije mogao operirati. Nakon molitve na zagovor Josemaríe i primitka molitvene kartice, ruke su počele zacjeljivati. U roku dva tjedna lezije su potpuno nestale. Konzultanti Kongregacije za uzroke svetaca jednoglasno su proglasili ozdravljenje 'brzim, potpunim, trajnim i znanstveno neobjašnjivim.' Papa Ivan Pavao II. potvrdio je čudo 20. prosinca 2001., a kanonizacija je uslijedila 6. listopada 2002.
Cijeli svijet, 1975. – 2002.
75.000 svjedočanstava, 20 dokumentiranih ozdravljenja
Za pripremu Josemaríine kanonizacije Kongregacija za uzroke svetaca primila je 75.000 potpisanih svjedočanstava vjernika iz cijelog svijeta. Među njima je postulator izdvojio 36 slučajeva izvanrednih ozdravljenja, od kojih je 20 proslijeđeno na medicinsku analizu. Imena tih osoba nisu javno objavljena, ali dokumentacija pregledana od neovisnih medicinskih stručnjaka pokazuje niz ozdravljenja koja nisu imala medicinsko objašnjenje. Crkva je za kanonizaciju verificirala jedan slučaj; ostalih 19 ostaje kao zapis vjere koja nije tražila pozornost.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- laici koji traže svetost u svakodnevnom životu
- radnici i profesionalci
- osnivači i pokretači
- članovi Opus Dei
- studenti i akademska zajednica
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Universidad de Navarra, Pamplona — sveučilište koje je Opus Dei utemeljio 1952.
- DYA akademija, Madrid — prva rezidencija Opus Dei, otvorena 1934.
- Villa Tevere, Rim — sjedište Opus Dei kamo se Josemaría uselio 1947.
Moliti sa svetim Josemaría Escrivá
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Prelaturna crkva Gospe od mira, Rim
- Prelaturna crkva Gospe od mira, Rim — sjedište Opus Dei u četvrti Parioli; kriptu s Josemariinim tijelom posjećuju hodočasnici iz cijelog svijeta, posebno na 6. listopada i 26. lipnja.
- Barbastro, Španjolska — sačuvana rodna kuća Josemaríe Escrivá.
- Capilla del Señor en el Trigo, Madrid — mjesto gdje se 2. listopada 1928. dogodila vizija osnivanja Opus Dei.
Josemaría nije cilj.
On je svjedok.
Njegovo traženje Boga u svakodnevnom radu upućuje na Krista koji je sam bio tesar.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Posveti tvoj rad. Posveti se u radu. Posvećuj druge kroz rad.“
Nije to bila teologija za monahe. Bila je za svakoga.