Sveti Maksimilijan Kolbe
Franjevački svećenik, mučenik · 1894. – 1941.
Blagdan: 14. kolovoza
Zagovornik onih u strahu.
Za ljubav koja ima cijenu.
Za one koji moraju ići.
Stao je naprijed. Za drugoga.
Rajmund Kolbe bio je franjevački svećenik, osnivač najveće franjevačke zajednice na svijetu, medijski pokretač s nakladom od 750.000 primjeraka. Nije bio mistik u osami. Bio je čovjek u akciji, organizator, vizionar koji je sve stavio pod Marijino ime.
U srpnju 1941. u Auschwitzu, kad su nacisti odabrali deset zatvorenika za smrt glađu, jedan je čovjek zaridao za ženom i djecom. Kolbe je izašao iz reda i zatražio da dadne svoj život umjesto njega. Bez publike, bez nagrade, bez nade. Samo jedan korak naprijed i život dan za drugoga.
Njemu se obraćaš kad strah blokira korak koji znaš da trebaš napraviti. Kad mržnja ima previše smisla. Kad ljubav traži više nego imaš. On nije tražio da bude junak. Tražio je da bude vjeran.
Kada mu se obraćaju
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Život sveca
Rajmund Kolbe ime koje je uzeo tek kao franjevac rodio se 8. siječnja 1894. u Zdunskiej Woli u Poljskoj, tada pod ruskom vlašću. Sin tkalca i primalje, odrastao u pobožnoj obitelji. U dvanaestoj godini, prema vlastitom svjedočanstvu, ukazala mu se Bogorodica i ponudila mu dva vijenca: bijeli čistoće, crveni mučeništva. Pitala: koji hoćeš? 'Oba', odgovorio je. I ostvario se.
Stupio je u franjevački red i bio poslan na studij u Rim. Ondje je, dok su još trajali Prvi svjetski rat i ruska revolucija, 1917. s nekoliko studenata osnovao Militia Immaculatae Vojsku Bezgrješne. Imao je dvadeset i tri godine. Cilj je bio jednostavan: obraćenje grešnika i nevjernih po Marijinim rukama. Pokret je kroz naredna desetljeća prerastao granice i jezike.
Po povratku u Poljsku osniva Niepokalanów 'Grad Bezgrješne' 1927. od nule, na komadu šumskog terena kraj Varšave. Do 1939. živjelo je ondje više od 700 braće najveća franjevačka zajednica na svijetu. Tiskali su novine Rycerz Niepokalanej (Vitez Bezgrješne) s nakladom od 750.000 primjeraka mjesečno, imali vlastiti radio i bili jedno od najaktivnijih katoličkih medijskih središta u Europi. Iste godine odlazi u Japan i Indiju osniva zajednice, tiska.
Nacistička Njemačka napala je Poljsku 1. rujna 1939. Kolbe je ostao u Niepokalanówu. Primio je tisuće izbjeglica Poljaka i Židova. 17. svibnja 1941. Gestapo ga je uhitio. Prevezen je u Auschwitz kao zatvorenik broj 16670. U logoru je potajno slavio misu i ispovijedao suvjernike.
U srpnju 1941. jedan je zatvorenik pobjegao iz Kolbeovog bloka. Kao odmazda, komandant Fritsch nasumično je izabrao deset zatvorenika za smrt glađu. Među njima je bio Franciszek Gajowniczek, koji je zaridao: 'Moja žena, moja djeca!' I tada je Kolbe izašao iz reda: 'Ja sam katolički svećenik. Želim uzeti njegovo mjesto jer on ima ženu i djecu.' Čuvar je prihvatio. U bunkeru gladi, bez hrane i vode, Kolbe je organizirao molitvu i pjevanje. Dva su se tjedna čule himne. 14. kolovoza 1941. uoči Uznesenja ubijen je smrtonosnom injekcijom. Sam nije umro.
Beatificiran je 17. listopada 1971. od pape Pavla VI. 10. listopada 1982. papa Ivan Pavao II. Poljak, Kolbeov sugrađanin, koji je preživio rat kanonizirao ga je kao mučenika. Na misi je bio prisutan Franciszek Gajowniczek, tada star 81 godinu, koji je živio još trinaest godina i do kraja posjećivao Auschwitz i govorio: 'Dok god živim, nisam sam u toj uspomeni.'
Marijanska pobožnost
Sve pod jednim imenom: Bezgrješna
U dvanaestoj godini, dječak u Varšavi, vidio je u viziji dvije krune: bijelu za čistoću, crvenu za mučeništvo. Pitala ga je Gospa želi li jednu od njih. Odgovorio je da hoće obje. Nije to bila dječja smjelost. Bio je to trenutak koji ga je promijenio zauvijek. Marija za njega nije bila pobožni dodatak vjeri. Bila je put. I od tada sve što je gradio, pisao i pokretao imalo je jedno središte.
"Totus tuus, o Immaculata"
Potpuno tvoj, Bezgrješna. To je bila njegova osobna formula, izrečena i zapisana više puta.
"Per Mariam ad Iesum"
Kroz Mariju k Isusu. Moto pokreta koji je osnovao u 23. godini i koji je do njegove smrti imao milijune članova.
Niepokalanów, Grad Bezgrješne, izgrađen od nule — najveći franjevački samostan u Europi. Časopis Rycerz Niepokalanej (Vitez Bezgrješne), pokrenut 1922., dostigao milijun primjeraka mjesečno. Zajednica od 700 braće koja je sve stavila pod njezinu zaštitu.
"Nikad se ne boj previše voljeti Bezgrješnu. Nikad je ne možeš voljeti više nego što ju je volio Isus."
Neka bude po tvojoj volji, ali daj mi snagu prihvatiti i ono što ne tražim. Ako je na slavu Božju i na spasenje duše, neka se ispuni.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Zdunska Wola, Poljska
Dvije krune vizija koja se ostvarila (oko 1906.)
Rajmund je imao dvanaest godina kad je prišao majci i rekao joj nešto neobično. Ukazala mu se Bogorodica i pokazala mu dvije krune: bijelu, znak čistoće, i crvenu, znak mučeništva. Pitala ga je koju želi. Odgovorio je: 'Obje.' Majka Marianna svjedočila je o tom razgovoru do kraja života. Nije razumjela tada što to znači. Razumjela je 1941. Bijela kruna: franjevački svećenik koji je čuvao zavjet. Crvena kruna: bunker gladi, ubrizgana karbolna kiselina, smrt na dan uoči Uznesenja. Dijete je samo reklo obje. I Bog ga je uzeo za riječ.
Auschwitz, blok 11, celica 18
Celica u Bloku 11 hodočasnici i ozdravljenja do danas
Celica broj 18 u Bloku 11 u Auschwitzu, gdje je Kolbe proveo posljednjih četrnaest dana, danas je hodočasničko mjesto. Dolaze tisuće godišnje iz cijelog svijeta. Crkva nije pokrenula formalni postupak provjere, ali izvješća o ozdravljenjima, okretima u životu i odgovorenim molitvama uz tu celicu traju desetljećima i dolaze iz različitih zemalja i kulturnih sredina. Svjedočanstva su zapisana, predana župnicima, bilježena u hodočasničkim knjigama. Nema jednog velikog čuda. Ima stotine malih. Što se u toj celici dogodilo 14. kolovoza 1941., hodočasnici osjećaju i danas.
Auschwitz / Rim, 1941. – 1995.
Gajowniczek preživio 54 godine i svjedočio (1995.)
Franciszek Gajowniczek čovjek za kojeg je Kolbe umro preživio je logor i dočekao slobodu 1945. Svake je godine dolazio u Auschwitz iz zahvalnosti. Bio je na beatifikaciji 1971. i kanonizaciji 1982., gdje je plakao u prvim redovima. Do kraja života govorio je: 'Dok god živim, nisam sam u toj uspomeni.' Umro je 13. ožujka 1995. u dobi od 93 godina. Njegova žena i djeca za koje je Kolbe umro preživjeli su rat. Njegovo svjedočanstvo bilo je ključni dokaz u kanonizacijskom procesu.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- zatvorenici i politički zatvorenici
- obitelji u krizi
- novinari i mediji
- žrtve rata i logora
- ovisnici
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Niepokalanów, Polska grad koji je utemeljio 1927.; danas dom franjevačke zajednice i hodočasničkog središta
- Auschwitz, blok 11 bunker gladi gdje je umro 14. kolovoza 1941.; celica je danas hodočasničko mjesto
Moliti sa svetim Maksimilijan Kolbe
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Niepokalanów grad Bezgrješne
- Niepokalanów, Varšava — grad koji je Kolbe utemeljio 1927.; danas dom franjevačke zajednice i hodočasničkog središta.
- Auschwitz-Birkenau, Oswiecim — u Bloku 11 nalazi se bunker gladi gdje je Kolbe umro 14. kolovoza 1941.; celica je hodočasničko mjesto.
Kolbe nije cilj.
On je svjedok.
Njegovo 'da' korak iz reda upućuje na Krista koji prihvaća svaki korak prema bližnjemu.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Mržnja nije kreativna sila. Samo je ljubav kreativna.“
O ljubavi i mržnji