Sveta Marijo Magdaleno,
koja si svojim vrelom suza prišla
Kristu, vrelu milosrđa,
za njim si žarko žeđala
i on te bogato okrijepio,
on je opravdao tebe, grješnicu,
i slatko te utješio
u tvojoj gorkoj boli.
Ti, moja najdraža gospo, ti si sama iskusila kako grješna duša biva pomirena sa svojim Stvoriteljem, kakav savjet koristi bijednoj duši, kakav lijek bolesnome vraća zdravlje. Draga Božja prijateljice, dovoljno znamo da su onomu oprošteni „mnogi grijesi, jer ljubljaše mnogo".
Ja, najbjedniji grješnik, najblaženija gospo, ja, najbjedniji grješnik, ne ću spominjati tvoje grijehe da te korim, nego ću razmišljati o neizmjernoj blagosti koja ih je uništila. Po toj blagosti dišem da ne izdahnem, k njoj uzdišem da ne propadnem, ja, rekoh, koji sam bijedno bačen u bezdan svojih poroka, ja, previše opterećen teretom zlodjela, ja, koji je samoga sebe gurnuo u tamni zatvor grijeha i omotao se tminama tuposti.
Ljubiteljice, koja si izabrala Boga i izabranice koja si ljubila Boga, ja, bijednik, molim tebe blaženu, mračan, tebe prosvijetljenu, grješnik, tebe opravdanu, nečist, tebe čistu. Sjeti se, najmilija, što si bila i koliko si trebala milosrđe. Traži za mene oprost kao što si ga i sebi željela. Izmoli za mene probod svetošću, suze poniznosti, žudnju za nebeskom domovinom, nelagodu u ovom zemaljskom izgnanstvu, gorčinu pokore, strah od vječnoga mučenja.
Predraga, neka mi pomogne bliski razgovor koji si imala i imaš s Vrelom milosrđa. Iz toga Vrela crpi za mene da operem svoje grijehe. Napoji me Njime da se utaži moja žeđ. Ulij u mene da se napoji moja suhoća. Tebi ne će biti teško dobiti sve ono što zaželiš od svojega najljubljenijeg i najljupkijeg Gospodina i prijatelja koji živi i kraljuje.
O, blažena Božja zaručnice, tko bi mogao izreći kakvom je dobrostivom bliskošću i bliskom dobrostivošću on odgovarao umjesto tebe suprotstavljajući se tvojim tužiteljima? Kako li te ljupko branio pred oholim farizejom koji je negodovao zbog tebe, kako li te ispričavao pred sestrom koja se tužila na tebe, kako li je hvalio tvoje djelo dok se Juda otresao na tebe?
No, ti, preblagi Gospodine, zašto je pitaš zbog čega plače? Zar nije vidjela da si Ti, da je okrutno ubijeno njezino srce i slatki život njezine duše? O, čudesne li dobrote: rastegnut na drvetu, pričvršćen željeznim čavlima, visio si poput razbojnika na ruglo bezbožnika! A ti veliš: „Ženo, zašto plačeš?" Pa ona nije mogla spriječiti da te ne ubiju, ali je barem htjela tvoje tijelo neko vrijeme sačuvati od propadanja. Kako nije mogla govoriti s tobom uživo, barem te mislila oplakivati mrtvoga.
I zaista, blažena ljubav ne može više podnijeti ni da ona jeca, a ni da se on više skriva. Slatkoća njegove ljubavi izlijeva se da se ne izlije gorčina njezina plača. Gospodin zove svoju službenicu njezinim poznatim imenom, a službenica prepoznaje poznati glas svojega Gospodina. Odjednom su se suze izmijenile. No, dok je prije raskajano srce jecalo u suzama, sad je radosno srce klicalo u suzama.
Daj mi, Gospodine, u ovom izgnanstvu kruha boli i suza, njega sam gladan više od svih užitaka. Usliši me zbog ljubavi i dragih zasluga tvoje ljubljene Marije i tvoje najblaženije majke, najveće Marije. Nemoj, preblagi spasitelju Isuse, nemoj odbiti molitvu svojega nedostojnog grješnika, već podrži napor mene, slabića, koji te ljubi. Odagnaj mlitavost mojega srca i vrelinom svoje ljubavi daj mi da prispijem do motrenja tvoje slave, koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ, Bog po sve vijeke vjekova. Amen.