Brat Klaus pustinjak, mistik, zaštitnik Švicarske · 1417. – 1487.
Blagdan: 25. rujna
Otac desettero djece. Pustinjak.
19 godina živio od Boga.
Za one koji ne znaju kamo ići.

Brat Klaus bio je švicarski farmer, otac desetero djece, lokalni sudac, čovjek čije su ga susjedi poštivali. Ali od malih nogu osjetio je da je pozvan negdje drugdje. U 50. godini rekao je ženi da mora otići. Ona je odgovorila samo: 'Dala sam te Bogu.'
Nije bježao. Ostao je blizu, ali u tišini. Čuo je svoju djecu, bio je dostupan. 19 godina do smrti živio je u ćeliji i hranio se samo od Euharistije jednom tjedno.
Njemu se obraćaš kad ne znaš kamo, kad unutarnji glas vuče u smjer koji ne razumiješ, kad vjeruješ ali ne vidiš. Brat Klaus je znao to čekanje iznutra, godinama. I zna da Bog nosi onoga tko ostane.
Odaberi nakanu koja odgovara tvojem srcu.
Brat Klaus rodio se 21. ožujka 1417. u Flüeliju, u kantonu Obwalden u Švicarskoj. Odrastao je u pobožnoj obitelji švicarskih seljaka, u kraju planina i tišine. Mlad je stupio u vojsku i sudjelovao u nekoliko pohoda ali od djetinjstva ga je pratilo nešto što nije mogao nazvati: unutarnja napetost, vizije, osjećaj da je pozvan negdje drugdje.
1445. oženio se Dorotheom Wyss. Bila je to dobra žena mirna, vjerna, dovoljno jaka da nosi ono što je dolazilo. Zajedno su imali desetero djece. Brat Klaus bio je farmer, lokalni sudac, cijenjen u zajednici. Dvadeset godina izgradili su obitelj, kuću i život sve ono što se gradi polako i s ljubavlju. A on je nosio taj unutarnji glas cijelo vrijeme, bez da ga je izgovorio.
U noći 16. listopada 1467., u 50. godini, rekao je Dorothei da mora otići. Bez svađe, bez objašnjenja koje bi bilo dovoljno. Ona je rekla samo: 'Dala sam te Bogu.' Te četiri riječi izgovorene ženom koja je imala desetero djece i muža na odlasku ostale su kao jedan od najčišćih trenutaka u cijeloj priči. Krenuo je, ali nije otišao daleko. U dolini Ranft, kilometar od kuće, stao je. Ondje je ostao 19 godina.
Susjedi su mu izgradili celiju i kapelicu. Živio je bez hrane jedino što je uzimao bila je Euharistija jednom tjedno. Biskupe iz Konstanza poslali su istragu 1469.: liječnike, svjedoke, kontrolore. Potvrdili su: ništa. Brat Klaus nije pojašnjavao. Govorio je jednostavno: 'Bog me hrani.' Djeca su ga posjećivala. Dorothea je bila kilometar dalje.
U prosincu 1481. Švicarska konfederacija bila je na rubu raspada. Saveznici se nisu mogli dogovoriti na Dijeti u Stansu. Svećenik Heimo am Grund otišao je u Ranft i pitao Brata Klausa za savjet. Brat Klaus mu je vratio nekoliko rečenica. Heimo se vratio i pročitao ih Dijeti. Za sat vremena dogovor. Konfederacija spašena. Brat Klaus nije izašao iz Ranfta.
Umro je 21. ožujka 1487. na svoj 70. rođendan. Dorothea ga je nadživjela. Beatificiran je 1649., kanoniziran 1947. od pape Pija XII. kao zaštitnik Švicarske. Narod ga je oduvijek zvao samo Brat Klaus ne sveti, nego brat.

Sachseln, Obwalden
Heinrich Wölflin, povjesničar iz Berna, zabilježio je pod brojem 37 sljedeće: jedan muškarac iz Berna toliko je dugo bolovo od bolova i ukočenosti u nogama da više nije mogao hodati. Dao se dovesti na grob Brata Klausa u Sachselnu i ondje se molio. Vratio se kući zdrav. Wölflin je zapisao ime i okolnosti. Svjedočanstvo je uvršteno u prvu službenu biografiju Brata Klausa, naručenu od kantona Obwalden.

Sachseln, Obwalden
Wölflinov zapis broj 43: ribar iz Danske hodočastio je do Santiago de Compostela tražeći ozdravljenje od paralize. Nije pomoglo. Na povratku čuo je za grob Brata Klausa u Sachselnu i skrenuo je. Molio se nad grobom. Ozdravio. Wölflin je to zapisao kao jedan od najupečatljivijih slučajeva: čovjek koji je prošao pola Europe bez rezultata i stao u švicarskom selu.

Sachseln, Obwalden
Osim ta dva opisana slučaja, Wölflin je dokumentirao još dvadeset i osam izlječenja svako s imenom, bolešću i okolnostima. Groznice, sljepilo, ozljede, duševne bolesti hodočasnici su dolazili iz cijele Švicarske i susjednih krajeva. Wölflin je zaključio: 'Teško je vjerovati koliko je velikih i raznovrsnih čuda taj blaženi Brat Klaus činio iz dana u dan.' Sve tridesetoro svjedočanstava uvršteno je u prvu službenu biografiju, naručenu od kantona Obwalden 1493.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

On je svjedok.
Tri rečenice njegove molitve uzmi, daj, uzmi mene upućuju dalje od njega.
Na Krista koji nosi svaku odluku, svaku tišinu, svaki gubitak.
„Moj Gospodine i moj Bože, uzmi sve od mene, što mi je zapreka prema Tebi!“
Brat Klaus