Sveti Patrik
Apostol Irske, biskup · oko 385. – 461.
Blagdan: 17. ožujka
Svjedok slobode iz ropstva.
Za one koji čuju poziv a boje se krenuti.
Apostol naroda koji ga je zarobljavao.
Vratio se tamo gdje su ga zarobili.
Patrik nije svetac koji nikada nije osjećao strah. Osjećao ga je i krenuo je svejedno. Rob koji se dobrovoljno vratio u zemlju ropstva. Čovjek koji je čuo poziv i pošao, bez garancija, bez karte.
Njegova molitva nije bila bijeg od stvarnosti bila je oklop unutar nje. Lorica, koju mu pripisuju, nije himna mira nego zaštite: Krist preda mnom, Krist iza mene, Krist sa svake strane. Molitva koja ide usred straha, ne mimo njega.
Obraćaš mu se kad te nešto drži vezanog: strah, neizvjesnost, poziv koji te plaši. On razumije iznutra. I zna da Bog nosi one koji krenu.
Kada mu se obraćaju
Svaki svetac razumio je ljudsku nevolju iznutra.
Život sveca
Rodio se oko 385. godine u romaniziranoj obitelji u Britaniji. Otac Kalpornije bio je đakon i gradski vijećnik, djed svećenik. Kršćanstvo je bilo obiteljska baština, ali ne i osobna vjera. Patrik će sam pisati da u djetinjstvu nije živio vjeru.
Sve se promijenilo kad mu je bilo šesnaest godina. Irski su gusari napali obalu i odveli ga u ropstvo na sjeverozapad Irske, vjerojatno u okrug Connacht. Tamo je čuvao stoku sam, na brdu, u hladnoći. Upravo ondje, u tišini ropstva, vjera je prestala biti nasljeđe i postala je vlastita. 'Tada me je Gospodin pobudio iz sna moje gluposti', piše u Ispovijesti. Molio je sto puta na dan ne iz discipline, nego iz gladi.
Nakon šest godina čuo je u snu glas: 'Tvoj brod te čeka.' Hodao je dvjesta milja do obale i vratio se kući u Britaniju. Ali to nije bio kraj, bila je pauza. Nekoliko godina poslije, u novom snu, čovjek po imenu Victoricus donio mu je pisma s natpisom Vox Hiberionacum — Glas Iraca. 'Molimo te, sveti dječače, dođi i hodaj još među nama.' Patrik se probudio plačući. Nije odmah pošao: proveo je godine u studiju u Galiji, zaređen za đakona, svećenika i naposljetku biskupa. Tek onda, kad je bio spreman, krenuo je.
Stigao je u Irsku oko 432. godine. Zemlja tada nije imala ni Crkve ni gradova u rimskom smislu, samo plemenska područja i druidske svećenike. Patrik je krstio, gradio crkve, osnivao škole. Na Veliku subotu 433. zapalio je Pashalnu vatru na brdu Slane vidljivu s dvora Velikog kralja u Tari, izravni izazov druidskom zakonu koji je te noći zabranjivao palenje vatre. Poglavari su ga pozvali pred sebe. Patrik je otišao. I govorio im je o Kristu.
Tradicija mu pripisuje da je poglavarima objasnio Presveto Trojstvo uzevši s livade trolisnu djetelinu: jedan list, tri listića u jednome. Irci su tu sliku zadržali zauvijek. U trideset godina misionarskog djelovanja prešao je gotovo cijelu Irsku, ostavljajući za sobom zajednice, kler i škole. Pred kraj života napisao je Ispovijest (Confessio): jedini tekst koji je sa sigurnošću njegov, pun zahvalnosti i tihog začuđenja. Čovjek koji nije razumio zašto ga je Bog izabrao. Ali nije sumnjao da ga jest.
Umro je 17. ožujka, oko 461. godine, u Saulu. Prema predaji, pokopan je u Downpatricku, zajedno sa svetim Brigidom i Kolumbom trojstvo irskih svetaca na jednome mjestu. Katedrala u Armaghu, nadbiskupska stolica koju je sam utemeljio, primacijska je crkva Irske do danas.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Irska, 5. st.
Protjerivanje zmija iz Irske
Najpoznatije čudo koje se pripisuje svetom Patriku: prema predaji, u trenutku molitve na brdu Croagh Patrick, zazvao je Kristovo ime i sve zmije u Irskoj pobjegle su u more i nestale. Irska otada nema zmija jedinstvenost potvrđena biologijom. Zmija je u kršćanskoj simbolici slika đavla i grijeha; predaja kaže da je Patrik iz Irske protjerao i onu drugu duhovnu.
Irska, 5. st.
Trideset i tri uskrsnuća od mrtvih
Hagiografski izvori pripisuju svetom Patriku 33 uskrsnuća mrtvih snagom Isusova imena. Broj nije slučajan: odgovara godinama Kristova zemaljskog života. Čuda uskrsnuća bila su ključna za obraćenje irskog naroda koji nije imao kršćansku tradiciju vidljivi znak da Bog kojega Patrik naviješta ima vlast nad smrću, a ne samo nad riječima.
Irska, 432. – 461.
300 crkava i 120 000 krštenih
U trideset godina misionarskog djelovanja Patrik je sagradio oko 300 crkava i krstio više od 120 000 ljudi. Irska nije imala ni jedno kršćansko sijelo kad je stigao kada je umro, imala je osnovu Crkve koja će postati jedna od najvažnijih u europskoj povijesti. Nije koristio vojsku ni vlast. Koristio je molitvu, riječ i osobni svjedok čovjeka koji je sam bio rob.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- Irska
- apostolat i misije
- misionari
- oni koji traže zaštitu
- inženjeri
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Katedrala sv. Patrika, Armagh nadbiskupska stolica koju je utemeljio oko 445. godine
- Downpatrick tradicijsko mjesto groba, zajedno sa svetim Brigidom i Kolumbom
- Brdo Croagh Patrick hodočasničko mjesto gdje se povukao u molitvu 40 dana
Moliti sa svetim Patrik
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Armagh stolica apostola
- Armagh, Sjeverna Irska — Patrikova nadbiskupska stolica, utemeljio ju je oko 445.; katedralna crkva svetog Patrika i danas je primacijska crkva Irske.
- Downpatrick — tradicijsko mjesto groba gdje leži uz svetog Brigidu i Kolumbu.
- Croagh Patrick, okrug Mayo — hodočasničko brdo na čijem se vrhu Patrik povukao u molitvu; svake godine se uspinje 25.000 hodočasnika.
Patrik nije cilj.
On je svjedok.
Njegova Lorica upućuje na Krista koji je preda mnom, iza mene, u meni.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Vjerno sam govorio o Bogu koji me je pozvao jer Bog ne laže."
Iz Ispovijesti svetog Patrika