Sveti Pelegrin Laziosi
servitski redovnik, zaštitnik oboljelih od raka · 1260. – 1345.
Blagdan: 1. svibnja
Noć pred amputacijom.
Iz udarca do svetosti.
Za one koji čekaju nalaze.
Teška dijagnoza
Pelegrin je znao što je to čekati operaciju. Znao je kako izgleda noć pred amputacijom — i proveo ju je u molitvi.
Zazivaju ga oni koji su upravo dobili dijagnozu. Koji čekaju nalaze. Koji se pitaju zašto baš njima — i hoće li preživjeti liječenje.
Nije obećao ozdravljenje. Ali zna kako izgleda ta noć. Bio je tamo — u strahu, u boli, sam s Bogom. I Bog nije šutio.
Kada mu se obraćaju
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Život sveca
Pelegrin Laziosi rodio se oko 1260. godine u Forlìju, u sjevernoj Italiji. Grad je bio zahvaćen političkim sukobima između papinskih i antipapinskih snaga. Pelegrin je u mladosti bio strašan aktivist antipapinskih stranaka — čovjek koji je Crkvu smatrao neprijateljem i koji nije birao sredstva.
Godine 1283. u Forlì je došao Filip Benizi, tada generalni prior Servitskog reda, kako bi pokušao posredovati i umiriti napetosti. Pelegrin ga je javno napao — i udario ga šakom. Filip je stao. Pogledao ga je bez bijesa. I zašutio. Pelegrin je očekivao svaku reakciju — samo ne tu: tihu, ljubaznu i nezasluženu dobrotu. Te noći nije mogao spavati. Proveo ju je u molitvi pred slikom Gospe, i tamo — prema tradiciji — doživio je unutarnji slom i preokret koji je promijenio sve.
Pelegrin se sutradan vratio Filipu i zatražio oprost. Uskoro je ušao u Servitski red u Sieni. Vratio se u Forlì gdje je živio kao redovnik i svećenik. Bio je poznat po strogoj pokori: trideset godina stajao je na nogama što je dulje mogao — nikad ne sjedeći osim kad je morao. Noge su ga nosile i u liturgiji, i u ispovijedi, i u radu s bolesnima i siromasima. Grad ga je znao.
Oko 1310. pojavio se tumor na desnoj nozi. Kirurzi su dijagnosticirali sarkomatoznu tvorbu — prijetnju životu. Dogovorena je amputacija. Pelegrin je noć uoči zahvata proveo u molitvi pred freskama Raspetog Krista u kapeli samostana. Prema kasnijem svjedočanstvu, imao je viđenje: Krist silazi s križa i dotakne mu nogu. Ujutro, kad je došao kirurg, pregledao ga je i nije pronašao ni traga bolesti. Amputacija je otkazana.
Pelegrin je živio još dugo — umro je 1. svibnja 1345. u visokoj dobi. Tijelo mu je ostalo sačuvano. Beatificirao ga je Pavao V. 1609., a kanonizirao Benedikt XIII. 1726. Danas mu relikvije počivaju u bazilici Servitskog reda u Forlìju. Titula koju je dobio ušla je u crkvenu predaju: zaštitnik oboljelih od raka, teških bolesti i svih koji čekaju operaciju.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Crkva je pri Pelegrinovoj beatifikaciji i kanonizaciji verificirala konkretna ozdravljenja. Najdokumentiranije je njegovo vlastito — koje je sam proživio i koje je dokumentirala zajednica.
Forlì, oko 1320.
Čudesno ozdravljenje vlastite noge
Pelegrin je razvio sarkomatoznu tvorbu na desnoj nozi koja je probila kožu i postala inficirana — opis konzistentan s modernom dijagnozom osteosarkoma. Kirurzi su zakazali amputaciju. Noć uoči zahvata proveo je u molitvi pred freskama Raspetog Krista u samostanskoj kapeli. Prema svjedočanstvima prikupljenima u beatifikacijskom procesu, imao je viđenje u kojemu Krist silazi s križa i dotakne mu nogu. Ujutro kirurg nije pronašao ni traga bolesti. Amputacija je otkazana. Ovaj događaj, potvrđen svjedočanstvima zajednice i medicinskim komisijama Crkve, bio je ključan za kanonizaciju.
Barcelona, prije 1726.
o. Isidor Costa, isusovac: tumor na nozi
Otac Isidor Costa, rektor isusovačkog sjemeništa u Barceloni, razvio je bolni kancerozni tumor na nozi. Liječnici su proglasili slučaj beznadnim. Nakon molitve sv. Pelegrinu s pouzdanjem, bol je prestala i rana se izliječila. O. Costa svjedočio je pod prisegom pred crkvenim vlastima — njegov iskaz je formalni dio kanonizacijskog procesa Benedikta XIII. 1726. godine.
Città di Castello, 1694.–1726.
Više od 300 potvrđenih ozdravljenja u jednom gradu
Crkvene vlasti u Città di Castellu autenticirale su više od 300 ozdravljenja pripisanih zagovoru sv. Pelegrina u razmaku od samo 32 godine — od 1694. do 1726. Slučajevi su uključivali rak, gangrenozne rane i teške bolesti. Dokumentacija ovog jednog grada postala je jedan od temelja kanonizacijskog procesa. Papa Benedikt XIII. kanonizirao je Pelegrina 1726.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- oboljeli od raka
- svi teški bolesnici
- oni koji čekaju operaciju
- Forlì, Italija
- Servitski red
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Bazilikom Sv. Pelegrina u Forlìju — gdje počivaju njegove relikvije i gdje je proveo život
- Shrine of St. Peregrine (SAD) — najvećim hodočasništem njemu posvećenim izvan Italije
Moliti sa svetim Pelegrin Laziosi
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Forlì — kapela i relikvije
- Bazilika Svetog Pelegrina Laziosi, Forlì — servitska crkva u kojoj je Pelegrin živio i umro; u posebnoj kapeli izloženo je njegovo netruležno tijelo; svake godine na 1. svibnja dolaze hodočasnici s dijagnozama raka i teških bolesti.
- Shrine of St. Peregrine, Chicago, SAD — najveće hodočasnište njemu posvećeno izvan Italije, s tisućama svjedočanstava ozdravljenja.
Pelegrin nije cilj.
On je suputnik u boli.
Njegova noć pred križem upućuje na Krista koji i sam zna što je patnja.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„U onoj noći pred operacijom shvatio sam: patnja nije kazna. Ona može biti susret.“
Noć u kojoj je sve promijenilo smjer.