Isusovac, teolog i naučitelj Crkve · 1521. – 1597.
Blagdan: 21. prosinca
Za vjeru u vremenu sumnje.
Za učitelje i učenike.
Odgovarao je kad se sve raspadalo.

Petar Kanizije nije živio u mirnim vremenima. Cijela je Europa bila podijeljena, reformacija je razbila Crkvu na komade, a gradovi su redom gubili vjeru. On je otišao tamo gdje je vjera bila najkrhkija u Beč, u Ingolstadt, u Prag i ostao.
Nije se borio riječima mržnje. Pisao je katekizme. Osnivao je škole. Slušao je ispovijedi. I tisuće su se vratile.
Njemu se obraćaju oni koji žele razumjeti vjeru, koji uče ili poučavaju, koji traže put natrag i svi koji žive u vremenu kad se čini da se sve raspada.
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Petar Kanizije rođen je 8. svibnja 1521. u Nijmegenu, u Nizozemskoj, kao sin gradskog vijećnika Jakoba Kanizija. Rano je izgubio majku, a otac ga je poticao na studij. U Kölnu je studirao pravo i teologiju i tamo doživio preokret. Hodočasteći u Mainz, upoznao je Isusovca Petra Fabera, jednog od prvih Ignacijevih suputnika. Osam dana duhovnih vježbi s Faberom promijenilo je sve. U 1543. ušao je u Družbu Isusovu i bio je jedan od prvih Isusovaca s njemačkog govornog područja.
Nakon zareda u Kölnu, Kanizije je sudjelovao na Tridentskom saboru (1547.) i ubrzo bio poslan u Messinu, a potom u Beč grad koji je duhovno propadao. Protestantizam je osvajao Habsburško carstvo, svećenici su bili nedovoljno obrazovani, a vjera naroda gotovo ugašena. Kanizije je krenuo od osnova: propovijedao je, predavao teologiju na sveučilištu, slušao ispovijedi u bolnici, posjećivao zatvorenike. Car Ferdinand I. htio ga je za biskupa Kanizije je odbio. Htio je ostati Isusovac.
U 1549. poslan je u Ingolstadt gdje je gotovo cijelo sveučilište bilo prigrljelo protestantizam. Kanizije je predavao, pisao, debatirao bez napadanja, bez polemike, s argumentima i strpljenjem. Potom je poslan u Prag, gdje je u svega dvije godine učvrstio Isusovačku prisutnost i podigao kolegij. Bio je administrator, graditelj, organizator i za sve to nije bio biran, nego upućivan. Ignacije Lojolski povjeravao mu je najtežije misije.
Na zahtjev biskupa Augsburga, Kanizije je 1555. napisao kratki katekizam za svećenike: Summa Doctrinae Christianae. Bio je jasan, konkretan, bez akademske zamršenosti. Prevedena je na više od 15 europskih jezika i doštampavana 200 puta u samo nekoliko desetljeća bio je to najrašireniji katolički katekizam između Tridentskog sabora i Katekizma Pija X. Kanizije je napisao i manje katekizme za djecu i za srednju razinu tri verzije za tri uzrasta. Više od jednog naraštaja Europljana naučilo je vjeru iz njegovih knjiga.
Od 1559. Kanizije je bio provincijal Isusovačke provincije Gornje Njemačke odgovoran za sve kolegije i misije od Rajne do Dunava. U tih dvadesetak godina utemeljio je ili organizirao kolegije u Ingolstadtu, Beču, Pragu, Münchenu, Innsbrucku, Dillingenu i Halleu. Svaki od tih kolegija bio je i škola i duhovni centar jer Kanizije je znao da vjera koja nema obrazovanje nema budućnost.
Posljednje godine života Kanizije je proveo u Fribourgu u Švicarskoj, kamo je stigao 1580. i gdje je ostao do smrti. Utemeljio je tamošnji Isusovački kolegij koji je danas poznat kao Sveučilište Fribourg. Pisao je sve do kraja zadnje djelo, Commentaria de Verbi Dei corruptelis, nije uspio dovršiti. Umro je 21. prosinca 1597., u 76. godini, okružen braćom iz Družbe. Kanoniziran je i proglašen naučiteljem Crkve istog dana 21. svibnja 1925. od pape Pija XI.

Augsburg / Europa, 1555.–1600.
Kanizijeva Summa Doctrinae Christianae iz 1555. doštampavana je 200 puta do kraja 16. stoljeća i prevedena na više od 15 europskih jezika. Nije bila akademski traktat bila je jasna, dostupna, zamišljena za svakog župnika i svakog laika. Generacije djece i odraslih diljem Habsburškog carstva, Bavarske i Švicarske naučile su vjeru iz te knjige. Povjesničari Crkve drže je jednim od ključnih razloga što je katolicizam u Njemačkoj preživio reformaciju.

Beč, 1552.–1555.
Kad je Kanizije stigao u Beč, grad je duhovno propadao: malo svećenika, manje propovijedi, protestantizam je rastao brzo. Kanizije je propovijedao u katedrali, predavao na sveučilištu i slušao ispovijedi u bolnicama i zatvorima. Car Ferdinand I. pisao je Ignaciju: 'Ovaj čovjek čini više dobra nego sto drugih zajedno.' U tri godine Kanizije je u Beču učvrstio katolicizam bez crkvenih kazni, bez prisile, samo prisutnošću, jasnoćom i strpljenjem.

Rim, 21. svibnja 1925.
Papa Pio XI. kanonizirao je Petra Kanizija i proglasio ga naučiteljem Crkve istog dana 21. svibnja 1925. To je bio iznimno rijedak čin: samo nekolicina svetaca u povijesti Crkve primila je oba naslova u jednom proglasu. Razlog je bio jasan: Kanizijevo djelo nije samo sveto ono je doktrinalno. Summa i katekizmi drže se jednim od stupova katoličke obnove nakon Tridentskog sabora.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnik povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

I taj glas i danas upućuje na Isusa Krista.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
Sveti Petre Kanizije, moli za nas.
„Tko se moli, spašava se. Tko se ne moli, gubi se."
Iz katekizma Petra Kanizija