Redovnica, mistikinja · 1381. – 1457.
Blagdan: 22. svibnja
Svetica nemogućih slučajeva.
Vjerna i onda kad sve nestane.
Za one koji više ne vide izlaz.

Sveta Rita nije svetica lakih ishoda. Njezin život nosi trag teškog braka, ubijenog muža, smrti obaju sinova i triju odbijanja na vratima samostana. Ono što je drugima izgledalo kao niz poraza, ona je proživjela s vjernošću koja je okolinu ostavljala bez riječi.
Oprostila je onima koji su ubili njezina muža, a kasnije je petnaest godina na čelu nosila otvorenu ranu od Kristove krune. Njezin oprost nije bio teorija, nego odluka donesena pred grobom voljene osobe. Onima koji joj dolaze ne nudi objašnjenje boli, nego dokaz da se i kroz nemoguće može ostati vjeran.
Zazivaju je oni koji su pokušali sve i više ne vide izlaz, oni koji moraju oprostiti tešku i nezasluženu povredu, i oni koji pate bez odgovora. Rita je sve to poznavala iz vlastita života, gubitak, nepravdu i ranu koja ne zacjeljuje, i nije prestala vjerovati. Zato je doživljavaju kao zagovornicu koja ih razumije i nosi pred Boga onda kad se čini da pomoći više nema.
Izaberi ono s čime dolaziš danas.
Sveta Rita rođena je oko 1381. godine u selu Roccaporena kraj Cascie u Umbriji, u središnjoj Italiji. Već u djetinjstvu osjećala je privlačnost prema redovničkom životu i željela se posvetiti Bogu. Roditelji su je, međutim, udali za muškarca poznatog po tvrdoglavosti i nasilnom temperamentu.
U braku je ostala strpljiva i vjerna i svjedoci bilježe da se s vremenom i muž promijenio. Ubijen je u krvnoj osveti. Rita je tada bila suočena s teškim iskušenjem: njezina su dva sina željela osvetiti oca. Pomolila se Bogu da ih radije uzme nego da počine ubojstvo. Oba sina ubrzo su umrla od bolesti. Rita je to prihvatila s vjernošću koja je onima oko nje izgledala neshvatljiva.
Nakon muža i sinova, Rita je pokušala ući u augustinski samostan u Cascii. Tri puta je odbijena jer nije bila djevica, što je bio uvjet za primanje. Prema predaji, treće noći anđeli su je prenijeli unutar zidova samostana. Od tada je živjela kao redovnica.
U samostanu je duboko željela sudjelovati u Kristovoj muci. Prema predaji, kleknula je pred raspelo i zamolila da joj jedan trn prodre u čelo. Rana je nastala i ostala otvorena petnaest godina do njezine smrti. Nikada se nije zarazila.
Neposredno pred smrt, u siječnju, netko ju je pitao želi li nešto iz njezina rodnog vrta. Zatražila je ružu. Posjetitelj je otišao u Roccaporenu i u vrtu, usred zime, pronašao jednu crvenu ružu u punom cvatu.
Sveta Rita preminula je 22. svibnja 1457. Njezino tijelo počiva u bazilici u Cascii i do danas ostaje netaknuto. Kanonizirana je 1900. godine.
Iz njezina života i stoljeća štovanja, do dokumentacije kanonizacijskog postupka 1900.

Cascia, oko 1432.
U jednom trenutku za Ritina života u samostanu, kleknula je pred raspelo i molila jednu specifičnu milost: da sudjeluje u Kristovoj muci. Jedan trn s Kristove krune — prema predaji fizički odvojen od kipića raspela pred kojim je klečala — zario se u njezino čelo. Rana je nastala i ostala otvorena petnaest godina, sve do njezine smrti 1457. Za sve to vrijeme nije se zarazila ni pokazala znakove upale. Sestre augustinjanke koje su živjele s njom opisivale su ovu ranu kao neprekidno vidljiv trag Kristovih rana na njezinom licu — u njezinoj svakodnevnoj prisutnosti. Pred kraj života Rita je zamolila da joj rana zacjeli kako bi mogla poći na hodočašće. Privremeno je zacijelila — i otvorila se opet po povratku.

Roccaporena, siječanj 1457.
U siječnju 1457., nekoliko mjeseci prije smrti, Rita je ležala bolešću prikovana u samostanu. Posjetitelj iz Roccaporene pitao je ima li neku želju. Zamolila je ružu i dvije smokve iz vrta njezine roditeljske kuće — vrta koji je u to doba bio pod snijegom i mrazom. Posjetitelj je otišao bez nade, ali u vrtu pronašao jednu crvenu ružu u punom cvatu i na goli zimski grm dvije zrele smokve. Sestre su taj prizor zabilježile i prenosile. Ruža je postala jedan od njezinih glavnih simbola — danas je u bazilici u Cascii i likovnoj predaji gotovo neizostavna uz njezin lik. Taj dvojni zimski dar ostao je u predaji kao potvrda da njezinoj molitvi, i na pragu smrti, nema granica.

Cascia, oko 1413.
Rita je tri puta pokušala ući u augustinski samostan Sv. Marije Magdalene u Cascii i tri puta bila odbijena jer nije bila djevica — što je tada bio formalni uvjet za primanje u tu zajednicu. Treće odbijanje nije bila površna odluka: komisija sestara razmatrala je njezin slučaj i ostala pri pravilu. Treće noći prema predaji sačuvanoj u ranim samostanskim kronikama anđeli su je prenijeli unutar zatvorenih zidova. Jutro su je sestre zatekle u kapeli, klečeću u molitvi. Nitko nije otvorio vrata. Poglavarica je sazvala zajednicu i odlučila je primiti bez ponovnog ispitivanja uvjeta. Od toga dana Rita je živjela u samostanu četrdeset godina. Ovaj događaj jedna je od prvih epizoda zabilježenih u augustinskim izvorima o njezinu životu.
U crkvenoj predaji
Kao zaštitnica povezuje se i s
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.

Ona je suputnica onima koji su pokušali sve i više ne vide izlaz.
Njezin život upućuje na Isusa Krista, koji je rekao: „Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.“
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„S Bogom, strpljenju nema granica."
Predaja