Sv. Terezija Avilska – učiteljica molitve
Za molitvu, prije svega, moramo ući u vlastitu nutrinu i upoznati je, a zatim se staviti u prisutnost Boga koji je u nama. Moramo biti svjesni te prisutnosti i u njoj započeti jedan blag dijalog bez velikih mozganja. Moramo biti koncentrirani, ne toliko na ono što ćemo govoriti, nego na Onoga s kim razgovaramo. To je iznad svega susret osoba, a ne interesa. Bitan je onaj Drugi, zato je naglasak stavljen na: gledati njega.
Cijela pozornost treba biti usmjerena na Krista: Krist je prisutan, gledaj ga; Krist je prisutan: govori mu; Krist je prisutan, slušaj ga; Krist je prisutan, omogući mu da te gleda.
Moliti nam je Oče naš zajedno s Kristom.
Kad imamo svijest Božje prisutnosti u nama onda možemo s Kristom razgovarati kao s prijateljem, a Bog je prisutan u našem srcu, tvrdi evanđelist Ivan, "K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti." (Iv 14,23) i u našoj duši učit će nas moliti Oče naš.
Na putu molitve posebno je važno da bezuvjetno stavimo svoje pouzdanje u Boga i da odlučno idemo ovim putem: "Ostanite uz svog Učitelja sasvim odlučne da naučite ono što vas uči." (pogl. 26,10)
Dakle, prvo odlučnost, onda molitva sabranosti, koja je već kontemplativna molitva, pa molitva smirenosti, a nakon svega dolazi mistika. Tu milost Bog udjeljuje onima kojima hoće, to je kraljevstvo Božje u duši.
Molitva je kao putovanje koje ima za cilj stići, ne do nekog stanja, nego do Osobe, to je neprestani hod.
Kroz molitvu trebamo i upoznati sami sebe, jer mi nismo ono što smo pred sobom i drugima, nego ono što smo pred Bogom, a to možemo otkriti samo u molitvi pred njim. Tek kada odlučimo otvoriti se Bogu i dopustiti mu da nas gleda, tek tada počinjemo otkrivati sebe, ne samo svoje negativne strane, nego i pozitivne, sve čega nismo svjesni, ne možemo započeti s učenjem molitve. Molitva kreće kao pjesma kad Bogu dozvolimo da nam osvijetli našu nutrinu.
To je poziv nama danas da ponizno i odvažno stanemo pred Boga i tako upoznamo sebe i svoj poziv, a to jedino možemo kroz molitvu, a moliti se može naučiti samo moleći.
Molitva nije laka, Isus se znojio i borio u molitvi, lakše mu je bilo činiti čudesa. Zato razumije naše poteškoće i pomoći će nam.
─────────────────────
OČE NAŠ SA SV. TEREZIJOM AVILSKOM
Sv. Terezija Avilska piše svojim sestrama upute kako moliti "Oče naš", kako krenuti na put molitve i posebno čega moraju biti svjesne, o čemu moraju voditi računa, kako razmatrati uz molitvu. Uči ih moliti.
Sv. Terezija Avilska priznata je u Crkvi kao učiteljica molitve. I sama je bila svjesna te svoje karizme. Preko svojih djela ona i danas tu ulogu želi nastaviti i pomoći čitatelju da otkrije "put savršenosti" kroz molitvu, a za koji ona jamči da je ispravan i da sigurno vodi k sjedinjenju s Bogom. To njezino jamstvo je utemeljeno na njezinom iskustvu iz kojeg proizlazi i svaka njezina poruka.
U Terezijinoj pedagogiji usmena molitva je prvi stupanj molitve i lako može prerasti u jedan intiman dijalog kontemplativne jačine. Kao prvi nužan uvjet jest samoća, onda usmjerenost misli prema onome s kim se razgovara i biti svjestan onoga što se govori. Za Tereziju je molitva istinski susret s Osobom koju se voli.
Meditativna molitva za nju jest: "misliti i shvaćati što govorimo i s kim govorimo i tko smo mi da se usuđujemo razgovarati s tako velikim Gospodinom." (pogl. 25,3)
─────────────────────
OČE NAŠ
"Oče naš", riječi su koje govore o velikoj ljubavi koju nam je Gospodin iskazao, o milosti koju nam daje jer ga možemo i smijemo zvati svojim Ocem. Već prvim našim obraćanjem njemu, ispunja naše ruke i dijeli tako veliku milost: sluša nas, čeka našu prošnju, čeka da mu se obratimo, da ga pozdravimo.
Nakon tih riječi vrijeme je da se duša digne iznad sebe da joj Sin, koji moli s nama, kaže gdje je njegov Otac. Otrgnimo se od zemlje jer ta nas milost nosi na nebesa.
Isuse, Sine Božji, koliko si se ponizio združivši se s nama u moljenju i daješ nam, u ime Oca svoga, sve što se može dati, jer hoćeš da nas Otac tvoj smatra svojom djecom; tvojom braćom.
─────────────────────
KOJI JESI NA NEBESIMA
Jako je važno znati što je to nebo i gdje treba tražiti našeg Presvetog Oca. Bog je posvuda, a jasno je, da tamo gdje je kralj da je i njegova pratnja. Nebo je tamo gdje je Bog; slava je tamo gdje je Njegovo Veličanstvo.
─────────────────────
MOLITVA SABRANOSTI
Sv. Augustin kaže da je Boga tražio na mnogim mjestima, a našao ga je u sebi samome.
Mislite li da je malo važno za rastresenu dušu spoznati ovu istinu i uvidjeti da joj nije potrebno ići na nebo zato da razgovara sa svojim Vječnim Ocem niti je potrebno govoriti glasno. Koliko god tiho govorili, tako je blizu da će nas čuti. Duši ni krila nisu potrebna zato da ga ide tražiti, već se samo treba povući u samoću i gledati ga u sebi i ne iznenaditi se tako dobrom gostu, nego s velikom poniznošću razgovarati s njime, moliti ga kao oca, iznositi mu svoje nevolje, tražiti od njega pomoć, shvaćajući da nije dostojna biti njegova kći.
Ovakav način moljenja mnogo brže sabire misao, to je molitva koja donosi sa sobom mnoštvo dobara. Zove se sabranost, jer duša skuplja sve svoje snage i uvlači se u sebe sa svojim Bogom, pa je brže poduči njezin božanski Učitelj i da joj prije molitvu smirenosti, nego na bilo koji drugi način.
Računajmo, dakle, da je u nama palača neizmjernog bogatstva; cijela građevina od dragog kamenja, onakva kakva dolikuje takvom Gospodinu i da mi pridonosimo tome da bude takva, jer nema zgrade takve ljepote kao što je čista duša puna kreposti. Kada bismo bili svjesni toga da je u našoj duši tako veliki Kralj ne bi ga toliko puta ostavljali samoga, češće bi bili s njim i više bi se trudili da ne budemo tako prljavi.
Gospodin će poučiti one koji to ne znaju, jer ne znamo što znači moliti sa zadovoljstvom dok nam to Gospodin ne pokaže i ne znamo kolika je korist od tog običaja povlačenja u sebe. Možemo, ako hoćemo, nikada se ne odvajati od tako dobrog društva.
─────────────────────
SVETI SE IME TVOJE, DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE
Veliko dobro koje je u Kraljevstvu nebeskom, uz mnogo drugih, jest u tome da više ne računamo ni sa čime ovozemaljskim već sa spokojnošću i slavljem u nama samima, da se radujemo s velikim zadovoljstvom što svi svete i hvale Gospodina i blagoslivljaju njegovo ime. Ne vrijeđa ga nitko, a sama duša se ne bavi ničim osim time da ga ljubi. No ljubili bismo ga znatno drukčije kada bismo ga dobro poznavali.
─────────────────────
MOLITVA SMIRENOSTI
Smirenost duše je vrhunaravna stvar i mi je ne možemo doseći koliko god se trudili, jer dušu do mira dovodi Gospodin svojom nazočnošću. Duša shvaća, na način sasvim nepoznat shvaćanju izvanjskih osjetila, da je već posve blizu svoga Boga i da će zamalo postati jedno s njime. Toliko je vesela samim time što je blizu izvora, jer je, čak i ne pijući, napojena. Moći su smirene i ne želi se ni pomaknuti jer joj se čini da će izgubiti ovaj mir.
Ponekad u ovoj molitvi smirenosti Gospodin udjeljuje i drugu milost, a to je volja, koja sjedinjena sa svojim Bogom, ima veću moć služenja njemu, nego što ima sposobnosti za bavljenje stvarima ovoga svijeta.
Velika je to milost, kome je Gospodin udjeli, jer su združeni djelatni i kontemplativni život; Marta i Marija su skupa.
─────────────────────
BUDI VOLJA TVOJA, KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI
Isus nam je pokazao što znači poštivati Očevu volju, od Getsemanijskog vrta do smrti na Križu. Pokazao nam je i volju i strah i prepuštanje.
Očeva volja se mora ispuniti, htjeli mi to ili ne, njegova se volja mora ispuniti i na nebu i na zemlji, vjerujte mi, prihvatimo to i napravimo od obveze krepost. Slobodno se možemo prepustiti Očevoj volji, a da bismo to mogli naša volja treba biti oslobođena svih interesa. Čini se jako lako to izgovoriti: budi volja tvoja, dok se ne iskusi i ne shvati da je to najteža stvar što se može učiniti. Sreća je pa Gospodin zna što svaki od nas može.
Gospodin puno drži do naše volje koju mu dajemo. Samo moramo paziti da mu ne ponudimo, na primjer, svoju volju kao dar, a kad On ispruži ruku da ga uzme mi ga brzo uzmemo natrag. Ne damo li našu volju u potpunosti Gospodinu, nikada neće dopustiti da pijemo živu vodu s njegova izvora.
─────────────────────
KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS
Otac nam je dao presveti kruh zauvijek. Nećemo ostati gladni zato što će duša, kad god bude htjela blagovati, naći u Presvetom Sakramentu svaku slast i utjehu.
Dok je Isus hodao po svijetu samim dodirom njegove odjeće, svojom blizinom, liječio je bolesne. Danas je u nama. Ako imamo vjere dat će nam ono što ga molimo, budući da je u našoj kući, a Gospodin ne običava loše plaćati konačište ako ga se dobro ugosti.
Gospodin se razotkriva onima za koje vidi da će se okoristiti njegovom nazočnošću. Budimo s njime drage volje, nemojmo gubiti tako dobru priliku za razgovor kao što je vrijeme nakon pričesti.
Nakon što primimo Gospodina, budući da imamo pred sobom samu osobu, nastojimo zatvoriti tjelesne oči i otvoriti oči duše i gledati u svoje srce.
─────────────────────
I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO I MI OTPUŠTAMO DUŽNICIMA NAŠIM
Vidi Gospodin da je nama lakše s ovim nebeskim jelom ispunjavati Božju volju pa nastavlja sa učenjem molitve.
Dobro razmislimo koliko je velika stvar i važna da nam Gospodin oprosti naše grijehe, za koje smo zaslužili vječni oganj, i to da nam ih oprosti uz tako maleni uvjet kao što je naše opraštanje drugima.
"Ja ne mogu vjerovati da duša koja dođe tako blizu samome Milosrđu, gdje spoznaje kakva je i kako mnogo joj je oprostio Bog, ne bi zatim opraštala sa svom lakoćom i da se ne bi pomirila s time da bude jako dobra s onim tko ju je uvrijedio."
Uzvišenost molitve Očenaša: "Treba hvaliti Gospodina koliko je dotjerana do savršenosti ova evanđeoska molitva. Zapanjuje me kada vidim kako je u tako malo riječi sadržana sva kontemplacija i savršenost da se čini kako nam nije potrebna druga knjiga, nego učiti samo iz ove."
─────────────────────
I NE UVEDI NAS U NAPAST NEGO IZBAVI NAS OD ZLA
Mudar je naš Učitelj, pozoran i upozorava na opasnosti i podsjeća da imamo i neprijatelje. Poučava nas koliko je važno biti oprezan i koliko nam je pomoći u tome potrebno.
Ne treba se bojati otvorenih neprijatelja, jer uz snagu koju daje Gospodin, njih se lako potuče i nadvlada. Treba biti na oprezu sa izdajicama, nečastivima koji se pretvaraju u anđela svjetla.
Lijek su ljubav i strah Božji, jer ljubav će nas natjerati da protegnemo korake, a strah će nas nagnati da pazimo kamo ćemo stati. Ljubav i strah dvije su kreposti, jake tvrđave odakle se navješćuje rat svijetu i nečastivima.
─────────────────────
AMEN
Ne uvrijediti Gospodina, velika je stvar.
S ljubavlju i strahom Božjim možemo ići po ovome putu smireni i spokojni, ali ne i bezbrižni, budući da strah mora uvijek prethoditi.
Gospodin nam je pokazao put, dajući nam na znanje kako mnogo tražimo kada govorimo ovu evanđeosku molitvu. Ona u sebi sadrži sav duhovni put od početka pa sve dok duša ne uroni u Boga. Kada to shvatimo možemo putem ove molitve steći veliki nauk i utješiti se u njoj.
"Gospodine i Bože moj izbavite me od svega zla i udostojite se odvesti me tamo gdje su sva dobra."
(Sastavila s.Tea Živković OCDS prema bilješkama s nagovora O.Vjenceslava Miheteca)