Sveti Toma Akvinski
dominikanski redovnik, doktor Crkve · 1225. – 1274.
Blagdan: 28. siječnja
Anđeoski naučitelj
Doktor Crkve
Patron studenata i filozofa
Svjetlo razuma
Toma Akvinski napisao je više od milijun i pol riječi o Bogu. Bio je najveći sustavni teolog Zapada, čovjek koji je u jednom životu pomirio grčku filozofiju i kršćansku objavu, odgovorio na prigovore svoga doba i stvorio djelo koje je Crkva pet stoljeća poslije proglasila mjerilom teološke misli.
Šest tjedana prije smrti prestao je pisati. Rekao je Reginaldu: "Sve što sam napisao čini mi se slamom." Čovjek koji je napisao više od milijun i pol riječi o Bogu, na kraju je naišao na nešto što riječima ne može opisati. I stao. Tri mjeseca kasnije je umro.
Zazivaju ga oni koji misle da vjera i razum ne idu zajedno, koji su izgubili vjeru zbog pitanja na koja nitko nije odgovorio, i koji traže nekoga tko neće reći samo vjeruj, nego će sjesti uz njih i misliti s njima.
Kada mu se obraćaju
Izaberi ono s čime dolaziš danas.
Život sveca
Toma Akvinski rodio se oko 1225. u dvorcu Roccasecca kraj Aquina, kao sedmo dijete grofovske obitelji. Obitelj ga je od djetinjstva namijenila opatu benediktinske opatije Monte Cassino, bogate i ugledne ustanove. Tamo je kao dijete proveo prve godine školovanja.
Kao petnaestogodišnjak otišao je studirati na novootvoreno Sveučilište u Napulju, jedno od prvih na europskom tlu. Tamo je po prvi put sreo dominikance: Red propovjednika koji nije posjedovao ništa i živio od prosjačenja, ali je bio intelektualno najozbiljniji red svoga doba. Oko 1244. odlučio je stupiti među njih. Obitelj je bila zgrožena. Braća su ga presrela na putu i zaključala u dvorac gotovo godinu dana. Majka Teodora dolazila ga je nagovarati. Toma je ostao pri svome. Konačno je oko 1245. pušten.
Poslan je u Köln, pod mentorstvo Alberta Velikog, aristotelijanca koji je rješavao isto pitanje kojim će se Toma baviti cijeli život: može li se grčka filozofija i kršćanska objava usuglasiti ili su u temeljnoj suprotnosti. Albert je u šutljivom, krupnom Tomi brzo prepoznao ono što drugi nisu. Suučenici su ga zvali „nijemim volom“ zbog šutnje. Albert je rekao: „Taj nijemi vo jednog će dana tako zarmuljati da će odjeknuti po cijelom svijetu.“
Kada je Toma 1252. počeo predavati u Parizu, Aristotelova filozofija bila je u Europi politički problem. Crkveni sabor u Parizu 1210. zabranio je predavanja Aristotelove fizike i metafizike. Razlog: muslimanski komentator Averroes interpretirao je Aristotela na način koji je negirao tri temeljne kršćanske doktrine: da nema individualne besmrtnosti duše, da svemir nije stvoren nego je vječan, te da Bog ne može intervenirati u prirodne uzroke. Siger de Brabant na Pariškom sveučilištu propagirao je ove teze otvoreno. Toma je 1270. odgovorio izravnim napadom: De unitate intellectus contra Averroistas. Ali nije odbacio Aristotela, nego je pokazao da Aristotel, ispravno čitan, nije u suprotnosti s vjerom. To je bio revolucionarni potez: razum i vjera nisu neprijatelji. Imaju isti izvor.
Od 1265. do 1273. pisao je Summa theologiae, djelo od više od milijun i pol riječi, gotovo tri tisuće članaka. Svaki članak ima isti oblik: prvo se izlažu najjači prigovori, pa Tomin odgovor, pa razrješenje svakog prigovora posebno. Nije to bio pedagoški trik, bio je to intelektualni stav koji je promijenio zapadnu misao: istina se ne boji pitanja. Papa Leon XIII. ocijenio je 1879. da to djelo i danas drži. Djelo je ostalo nedovršeno.
Reginald iz Piperna, njegov osobni tajnik i pratilac od 1265., bilježi da je Toma svako jutro slavio misu i nakon nje često ostajao u dugotrajnom plakanju. Guglielmo di Tocco, koji je prikupljao svjedočanstva za kanonizacijski proces, zapisuje: „Mnogo puta ga je za vrijeme Mise svladala emocija toliko moćna da bi se rasplakao." Noću je budio Reginalda i diktirao mu odlomke koje je, prema Reginaldovim riječima, izgovarao „kao da čita iz knjige." Domenico di Caserta, sakristan dominikanskog samostana u Napulju, svjedočio je na kanonizacijskom procesu da ga je jedne noći zatekao kako lebdi pred raspelom u kapeli, u suzama.
1273. godine, u kapeli San Domenico Maggiore u Napulju, Domenico di Caserta bio je svjedok još jednog događaja. Toma se molio pred raspelom kada je, prema Domenikovom svjedočanstvu danom na kanonizacijskom procesu, iz raspela čuo glas: „Dobro si pisao o meni, Toma. Što tražiš za nagradu?" Toma je odgovorio: „Ništa osim Tebe, Gospodine." Biograf Bernard Gui zabilježio je latinski original: „Non aliam, Domine, nisi teipsum."
Papa Klement IV. ponudio mu je oko 1265. nadbiskupiju Napulja. Toma ju je odbio sa suzama i molbom da bude oslobođen. Bez tog odbijanja Summa Theologiae vjerojatno ne bi bila napisana.
6. prosinca 1273., na blagdan svetog Nikole, Toma je slavio misu u kapeli San Domenico Maggiore. Za vrijeme mise pao je u dugo zanesenstvo. Što mu je objavljeno, nikome nije rekao. Nakon mise Reginald ga je pitao zašto nije nastavio pisati Summu. Toma mu je odgovorio: „Reginalde, ne mogu. Sve što sam napisao čini mi se slamom u usporedbi s onim što mi je sada objavljeno." Više nikad nije pisao.
Papa Grgur X. pozvao ga je na Drugi lyonski sabor. Krenuo je na put. Na Via Appiji udario je glavom o granu poleglog stabla. Odveden je u cistercitsku opatiju Fossanova. Umirao je polako. Monasima opatije razlagao je Pjesmu nad pjesmama do kraja. Kada mu je donesen Viatikum, rekao je: „Primam Te, otkupnino moje duše. Za ljubav prema Tebi mnogo sam učio, bdjeo, radio, propovijedao, poučavao..." Umro je 7. ožujka 1274. Imao je oko četrdeset i devet godina. Reginald iz Piperna bio je uz njega.
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Crkva pri kanonizaciji 1323. nije posebno isticala čuda, nego svjedočanstvo svetosti i vrednotu nauka. Ipak, predaja bilježi nekoliko izvanrednih događaja.
Napulj, oko 1273.
Glas s raspela u Napulju
Prema predaji, dok se Toma molio pred raspelom u crkvi sv. Dominika u Napulju, Raspeti mu je progovorio: „Dobro si pisao o meni, Toma. Što tražiš za nagradu?" Toma je odgovorio: „Ništa osim tebe, Gospodine." Ovaj susret zabilježio je Tomin biograf Vilim iz Tocca, koji se na njega poziva kao na svjedočanstvo Tomina odnosa s Kristom osobnog, a ne samo intelektualnog.
Opatija Magliano, oko 1261.
Vizija apostola Petra i Pavla
Prema svjedočanstvima njegovih učenika i kasnijoj predaji, Toma je jedne noći, dok se molio za teološki problem koji nije mogao razriješiti, imao viziju apostola Petra i Pavla koji su mu odgovorili na pitanje. Toma je ovaj događaj opisao kao viziju, a tekst koji je napisao ujutro smatra se jednim od najjasnijih mjesta u Summi contra Gentiles.
Napulj, prema svjedočanstvima učenika
Tjelesno uzdignuće u molitvi
Nekoliko Tomine braće svjedočilo je o ekstatičnim stanjima u molitvi u kojima se Toma činio odsutan od okoline. Reginald iz Piperna, njegov osobni tajnik i pratilac, opisuje u biografiji kako ga je jednom zatekao u molitvi s rukama uzdignutima, nepomičnog, dok su ga ostala braća pozivala na obrok i kako ga nije čuo dok se vizija nije završila.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- studente i akademičare
- teologe i filozofe
- sveučilišta i škole
- knjižare i knjižničare
- Italiju i Aquino
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Aquinom rodnim gradom u Kraljevini Napulj
- Napuljem gdje je predavao i doživio mistično iskustvo 1273.
- Parisom gdje je predavao na Sveučilištu i pisao Summu
- Fossanovom opatijom gdje je umro 1274.
Moliti sa svetim Toma Akvinski
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Napulj, Toulouse i Fossanova
- Aquino i Roccasecca, Lacij, Italija — rodni kraj obitelji Aquino; ruševine rodnog dvorca u Roccasecchi.
- Crkva San Domenico Maggiore, Napulj — gdje je Toma predavao i molio; čuva raspelo pred kojim je primio mistično iskustvo.
- Opatija Fossanova, Lacij — cistercitska opatija gdje je umro 7. ožujka 1274.
- Bazilika Jakobina, Toulouse, Francuska — od 1369. čuva relikvije sv. Tome Akvinskog.
Toma nije cilj.
On je svjedok.
Pitao je, tražio je, klečao je. I sve je donosio prema Onome koji je sam Istina.
Vjerujem u sve ono što je Sin Božji govorio, i ništa istinito ne može biti protivno istini.
Iz euharistijske himne pripisane Tomi, napisane oko 1264.