Sveti Toma apostol
apostol Isusov, svjedok Uskrsnuća · 1. st.
Blagdan: 3. srpnja
Onaj koji nije lažirao vjeru.
Svjedok koji je sumnjao i dodirnuo.
Zazivaju ga oni koji sumnjaju.
Vjera iz sumnje
Toma je jedini apostol koji je u Bibliji rekao da ne vjeruje i ostao pri tome dok nije sam doživio. Nije lažirao vjeru. Nije se priključio skupini. Ostao je sam s onim što je za njega u tom trenutku bila istina.
Isus mu nije zamjerio. Došao je upravo njemu i ponudio mu rane. Tomin odgovor nije bio polagan. Bio je trenutan i potpun: „Gospodin moj i Bog moj.“ Najdublja ispovijed vjere u cijelom Novom zavjetu i izgovorena je od čovjeka koji je malo prije sumnjao.
Zaziva ga se kad sumnja ne prolazi, kad se ne može vjerovati samo zato što drugi vjeruju i kad se želi doći do vjere koja je stvarna, a ne posuđena.
Kada mu se obraćaju
Donesi ono što nosiš svaki svetac bio je čovjek.
Život sveca
Toma čije ime na aramejskom znači blizanac, a na grčkom Didim bio je jedan od dvanaest apostola koje je Isus izabrao za bliske učenike. O njegovu životu prije susreta s Isusom Evanđelja ne govore ništa. Javlja se u svim popisima apostola, ali tek Ivanovo evanđelje bilježi njegove vlastite riječi.
Ivanovo evanđelje pamti tri scene u kojima Toma progovara. U prvoj, kad Isus najavljuje odlazak k mrtvom Lazaru, a učenici ga upozoravaju da u Judeji prijeti kamenovanjem, Toma kaže: „Hajdemo i mi da umremo s njim.“ U drugoj, na Posljednjoj večeri, pita izravno: „Gospodine, ne znamo kamo ideš kako možemo znati put?“ Te su rečenice obilježile lik čovjeka koji nije govorio ono što se od njega očekivalo nego ono što je mislio.
Treća scena je ona po kojoj je Toma poznat cijelom kršćanskom svijetu. Na dan Uskrsnuća ostali apostoli vidjeli su Uskrslog Krista ali Toma nije bio s njima. Kad su mu rekli, odgovorio je: „Ako ne vidim na rukama njegovih trag čavala i ne stavim prsta svog na mjesto čavala i ne stavim ruke svoje u bok njegov neću vjerovati.“ Osam dana poslije Isus se pojavio ponovno dok je Toma bio nazočan. Rekao mu je da stavi prst, da stavi ruku. Tomin odgovor nije bio polagan: „Gospodin moj i Bog moj.“ To je najizravnija ispovijed Isusova božanstva u cijelom Novom zavjetu.
O Tominu životu nakon silaska Duha Svetoga Biblija ne govori. Prema starokršćanskoj predaji, koja seže u 2. i 3. stoljeće, Toma je evangelizirao Partiju i perzijske krajeve, a zatim se uputio prema Indiji. Djela Tomina, sirijski tekst s početka 3. stoljeća, opisuju kako je stigao na dvor kralja Gondofara, koji je prema tim tekstovima vladao u sjeverozapadnoj Indiji.
Predaja koja se čuva u kršćanskim zajednicama Kerale Tominim kršćanima, koji sebe smatraju nasljednicima apostola govori da je Toma oko 52. godine stigao na obalu Malabara i osnovao sedam crkava. Ova zajednica, danas brojna i živahna, jedna je od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu.
Prema predaji, Toma je ubijen kopljem blizu Mylapora (danas četvrt Chennaia, Indija) oko 72. godine. Na tom je mjestu u prvim kršćanskim stoljećima podignut memorijal. Danas na istome mjestu stoji katedrala sv. Tome u Chennaiju. Relikvije su premještane kroz stoljeća 394. u Edesu, potom na Chios, a od 1258. godine čuvaju se u Ortoni (Abruzzo, Italija).
Svjedočanstva iz njegova djelovanja
Toma je apostol nije kanoniziran kroz moderni proces koji zahtijeva verificirana čuda. Predaje uz njega stare su i teološki snažne; za zagovorna čuda pri relikvijama svjedoče uglavnom crkveni povjesničari ranog i srednjeg vijeka.
Sjeverozapadna Indija, 1. st.
Gradnja duhovne palače u Indiji
Prema Djelima Tominim, sirijskom tekstu iz 3. stoljeća, kralj Gondofar pozvao je Tomu kao graditelja dvorca. Toma je novac koji je dobio za gradnju razdijelio siromasima rekavši da gradi duhovni dvor na nebu. Kad je kraljev brat umro i u viziji vidio taj nebeski dvor, kralj je oslobodio Tomu i prihvatio vjeru. Ova predaja vezala je Tomu uz zaštitu arhitekata i graditelja, i u toj ulozi štovan je sve do danas.
Edessa (danas Urfa, Turska), 4.–6. st.
Ozdravljenja pri relikvijama u Edesi
Grgur Tourski (6. st.) u djelu De Gloria Martyrum bilježi da su hodočasnici kod Tominog svetišta u Edessi izvještavali o ozdravljenjima i zaštiti od zla. Edessa je bila jedno od najvažnijih ranokršćanskih svetišta grad koji je sebe smatrao zaštićenim Tominom prisutnošću. Relikvije su ovdje bile od 394. godine, a svetište je privlačilo hodočasnike iz cijelog Bliskog istoka i Male Azije sve do islamskog osvajanja u 7. stoljeću.
Predaja prisutna na Istoku i Zapadu; pojas pohranjen u Pratu (Toscana, Italija)
Sveti pojas Bogorodice
Prema predaji raširjenoj u istočnom kršćanstvu, Toma je bio jedini apostol odsutan pri Uznesenju Bogorodice bio je u Indiji. Kad je stigao kasno i zatekao prazan grob, Bogorodica mu se ukazala i bacila mu s neba svoj pojas kao dokaz uznesenja. Pojas (Sacra Cintola) čuva se od 1395. u katedrali u Pratu u Toscani, a tradicija darovanja pojasa Tomi prisutna je i u bizantskoj ikonografiji.
Patronati i zagovor
U crkvenoj predaji
- arhitekte i graditelje
- Indiju, Pakistan i Sri Lanku
- one koji sumnjaju i traže
- Tomine kršćane (Syro-Malabar Crkva)
Kao zaštitnik povezuje se i s
- Ortonom (Abruzzo, Italija) gdje se čuvaju relikvije od 1258.
- Chennaijem / Mylaporeom (Indija) tradicijsko mjesto mučeništva i groba
- Keralom (Indija) dom Tominih kršćana, zajednice apostolskog porijekla
- Edesom (danas Urfa, Turska) grad koji je čuvao relikvije od 394. do 7. st.
Moliti sa svetim Toma apostol
Možeš moliti riječima Crkve.
Možeš govoriti vlastitim riječima.
Možeš i šutjeti.
Svetac ne zauzima Božje mjesto.
On prati molitvom i zagovorom.
Put uvijek vodi k Bogu.
Vlastitim riječima
Ovo je prostor da Isusu kažeš ono što nosiš u sebi, spontano svojim riječima, bez unaprijed zadanog teksta.
Jeruzalem, Ortona i Chennai
- Jeruzalem — dvorana gdje je Toma doživio susret s Uskrslim Kristom.
- Katedrala sv. Tome apostola, Ortona, Abruzzo, Italija — čuva relikvije od 1258.
- Katedrala sv. Tome, Chennai / Mylapore, Indija — tradicijsko mjesto apostolova groba.
- Kerala, Indija — zajednica Tominih kršćana, jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu.
Toma nije cilj.
On je svjedok.
Njegova ispovijed Gospodin moj i Bog moj upućuje na Krista koji ne zaobilazi sumnju nego u nju ulazi.
I s Kristom, u Duhu Svetome, na Oca.
„Gospodin moj i Bog moj.“
Najizravnija ispovijed Kristova božanstva u Novom zavjetu.